Probao sam se fokusirati na ono što mislim da je bilo malo drugačije ili utjecajnije za film, pokušat ću i ukratko obrazložiti zašto koji izbor...
The Social Network (2010) ...jer mi je to film koji nekako obilježava zadnje desetljeće, tj. Facebook generaciju. Odlično režiran, dobri dijalozi, ne boji se pokazati u pravom svjetlu ni opravdavati likove u njihovom ponašanju bez obzira na utjecaj Facebooka. Nightcrawler (2014) je isto dobar komentar za prošlo desetljeće, samo s perspektive realitya i vijesti (posebice crnih kronika) no kako je već naveden u listama drugih forumaša, a i kako mi je Facebook jača asocijacija za prošlo desetljeće, idem s ovim izborom.
A Separation (2011) ...jer je film koji mi je bio najutjecajniji da istražim više neameričkih drama. Ima filmova o razvodima, i to jako dobrih, ali ovaj mi je nekako najslojevitiji, ima misterij, istražuje kulture, odluke, perspektive, prirodnost likova, jednostavno mi je odličan film...i ok, mogao bih na ovo mjesto ubaciti puno odličnih drama kao Hanekeov „Amour (2012)“, Malickov „Tree of Life“, Cuaronovu „Romu“ itd itd. ali ovo je film koji mi je nekako prvi proširio filmske vidike, upoznao s Farhdaijem i konačno, stavio Iransku kinematografiju na svjetsku scenu s nekim odličnim kasnijim dramskim uratcima.
The Artist (2011) ...jer je sve ono što je Tarantino pokušao napraviti s "Once Upon a Time in Hollywood", ali uspješno. Prikaz jednog filmskog razdoblja, promjene samog filma iz nijemog zvučne, tik pred dolazak boje, u što je uključena i priča o usponima mladih i zgodnih glumica, pad nekad slavne zvijezde u zaborav, za razliku od "Once Upon a Time in Hollywood" ovo nije samo homage filmskom razdoblju već homage uz razrađenu radnju i likove, prezentiran u duhu i stilu tog doba
Raid: Redemption (2011) ...jer je to po meni najbolji akcijski film snimljen zadnje desetljeće, neprekidana nemontirana koreografija, manjak preambicioznih nepotrebnih zapleta i radnji, velik broj lokacija i maštovite akcijske scene. Nešto što se rijetko danas viđa (iako je žanr malo osvježio John Wick po tom pitanju) i akcijski filmovi kakve ne snimaju često danas, barem ne u ovoj kvaliteti.
The Avengers (2012) ...jer premda je riječ o blockbusterima koji nisu nešto duboki niti vrhunac filma, ono što su izgradili i što je franšiza postigla je impresivno i obilježilo desetljeće te ponovno pokrenulo superhero ludilo (na sreću ili žalost). Uz to, film je kompetentno napravljen, svemir iznenađujuće dobro ukomponiran, riječ je inovativnom pristupu nastavka i dobrom zabavnom blockbusteru. LOTR je pokrenuo trend triologija, Matrix kompjuterskih efekata, Avatar 3D-a, Avengersi filmskih „svemira“...naravno, uz navale trendova i prezasićenosti koje dolaze s time
Rush (2013) ...jer je to zapostavljeni „Top Gun“ prethodnog desetljeća. Nedavni Ford v Ferrari (2019) je bio solidan film, ali nedostajalo mu je nešto, a to je rivalstvo, dostojan protivnik u filmu koji nije bezlična bezkarakterna korporacija. Ovaj film utemeljen na rivalstvu Hunta i Laude ima upravo to, no nije riječ o običnom rivalstvu već o stvaranju međusobnog poštovanja, prelasku svojih granica, posljedica uz odlično snimljene scene utrkivanja (a nisam fan utrka :P )
12 Years a Slave (2013) ...jer ga smatram jednim od najboljih „epskih“ filmova prethodnog desetljeća. Isprve mi je bio dobar, ali kako sam ga više puta gledao i vrijeme je prolazilo svidio mi se sve više i više. Danas nema baš epskih filmova, možda po nekakvoj impliciranoj širini, ali ne po ugođaju i atmosferi kao što su to imali neki stariji klasici. Ovo mi je nekako bilo najbliže tome. Za ovo mjesto sam se nekako dvoumio između The Kings Speech (2010) i ovog filma. Dok cijenim i volim The King's Speech (2010) koji je uspio napraviti spektakl čak i od dva lika u sobi za govornu terapiju. Ipak, „12 Years of Slave“ mi je nekako veći, grandiozniji film.
Boyhood (2014) ...jer osim što je film sam po sebi odlična drama o odrastanju, metoda snimanja je nešto posve drugačije i neviđeno, s obzirom na trajanje me i čudi što je na kraju projekt ispao ovako dobro i da nije bilo problema s glumcima ili nešto slično..npr. da je jedan glumac preminuo ili odustao, tko zna da li bi sve bilo propalo
Inside Out (2015) ...jer iako mislim da će generaciju više obilježiti Frozen“ (2013), mislim da je po svojoj premisi Inside Out važniji animirani film, personifikacija osjećaja kroz koje se prikazuje unutarnje stanje djevojke je bilo nešto drugačije i neviđeno, također poučno po pitanju mentalnog zdravlja kako za malene tako i za odrasle
Notes on Blindness (2016) ...jer je nešto najinovativnije i najdublje što sam gledao zadnjih godina. Zvučne snimke profesora teologije koji se suočava s gubitkom vida, pretvorene u film između dokumentarnog žanra i drame u kojoj glumci odlično glume i „izgovaraju“ njegove riječi, osim te „obrnute sinkronizacije“ (ne znam kako bih ju drugačije nazvao), kinematografija i montaža su prekrasna pratnja filozofskom i teološkom putovanju i suočavanju pojedinca s gubitkom osjetila. Izuzetno filmsko kao i duhovno iskustvo.
...i neki moji osobni favoriti: Phoenix (2014), Beasts of No Nation (2015), Drive (2011), Tree of Life, Good Time (2017), I, Daniel Blake (2016)