Pogledavši prvi trailer nisam bio previše zagrijan za film još uvijek pod lošim dojmom smeća koje nam je servirao Tim Burton prije desetak godina, no drugi trailer koji je ponudio "malo više" potjerao me sa sinom u kino. Planet majmuna je kultni film i ja sam kao klinac odrastao na filmu i seriji koji su izazvali mnoge kontraverze i kulturološka pitanja te sam se stvarno nadao filmu koji tu ideju i priču mogu prenesti u modernije doba. Ovaj film to uistinu i jest!
Sama priča gdje genetički unaprijeđeno, vrlo inteligentno, mladunče čimpanze ( Cezar ) odrasta u ljudskom domu, razmažen i odgajan poput djeteta, odrasta u biće koje iz infantilne inteligencije sazrijeva na emocionalno poražavajući način do odraslog i svjesnog da su njegov i svijet njegovog ljudskog oca nespojivi te započinje samostalnost i revoluciju za sebe i svoju vrstu je odlična i svi elementi koji vode kroz priču imaju smisla i rade dobro.
Već duže vremena nisam imao priliku pogledati film koji tako uspješno manipulira osjećajima. Emocije se podižu kroz radnju i stvarno razumijemo i suosjećamo sa Cezarom, emocije su stvarne, iskonske. Scena kada napušten i očajan Cezar nacrta obris prozora iz svoga ljudskog doma na zidu ćelije, za mene je vrhunac onoga što scenarist i režiser mogu postiči u gledatelju.
CGI je doveden do savršenstva i možemo se diviti kako u jednom filmu gdje nema niti jednog stvarnog majmuna spoj snimanih materijala i CGI elemenata rade savršeno.
Sada kad razmišljam unatrag i pokušavam pronači neku ozbiljniju zamjerku filmu stvarno nemogu. Andy Serkis koji je već primio hvalospjeve o svojoj interpretaciji Goluma u Gospodarima Prstenova ponovno je odradio nešto iznimno, no finalnu notu Cezaru ipak nije dao on već CGI i izvanredno oblikovanje tog lika od strane scenarista i režisera. Ostatak glumačke ekipe odradio je solidan posao, nitko ne odskače ali isto tako sve je korektno.
Moram izdvojiti scenu kada Will, njegov ljudski otac, dođe po Cezara u utočištu životinja i kada Cezar zatvori vrata i odluči ostati jer shvaća da su njihovi životi i svjetovi nespojivi, možda je jedna od najsnažnijih scena koje sam vidio godinama. To je jedna od onih tema, motivacija koje su iznad života, poput slobode koju traži Spartak, poput odgovora koje traži Hamlet, poput vjetrenjača protiv kojih se bori Don Quijote. Ta scena spada u onaj tračak genijalnosti koji tražimo u filmu ili bilo kojem drugom umjetničkom djelu. Katarza koja se stvara kroz takve snažne scene jest ono što umjetnost čini umjetnošću. Kapa dolje...
Ima još puno toga što bih mogao reči o filmu no na vama je da odete u kino i pogledate sami. Vrijedi pogledati.
Planet Majmuna: Postanak - 8/10 - Svakako pogledajte!