Puškinov roman stvoren je u razdoblju romantizma kada su se umjetnici, između ostalog, zanosili svime što je transcendentno, nedostižno, a ako su se time zanosili znači da te neke ideje, kao što je na primjer idealna ljubav ili žena, koju u ovom djelu utjelovljuje Tanja (prelijepa Liv Tyler, doduše s ponešto nezgrapnim ušima), nisu mogli realizirati, što zbog pretjeranog diviniziranja istog, što zbog stvarne nemogućnosti postojanja takvog nečeg. Rezultat je tzv. "weltschmerz", apatija i otuđenost koji onda karakteriziraju takvog čovjeka.
U nekom trenutku, valjda nakon nekakve faze sazrijevanja, u ovom slučaju, Onjegin shvaća da je imao ili lude sreće što je nabasao na takvu osobu ili da je napokon dovoljno smiren da shvati da se idealna ljubav u svijetu pojavljuje u vrlo neidealnom, lošim trenutkom maskiranom obliku i da je samo treba hrabro zgrabiti.
Fiennes ponovno briljira, jer izgleda kao da je i sam takav i zapravo gotovo uvijek i glumi takve likove