POgledao sam ga jučer po drugi put. Onu kažu jedinu pravu verziju od skoro 4 sata. POdijeljen sam u vezi s tim filmom i ja ga ne mogu nazvati remek djelom niti reći da je bolji od žanrovski srodnog kuma niti reći da je to najbolji leoneov film, ali je svakako njegov najambiciozniji. FILm je nedvojbeno jako dobar, u pravom smislu epski (ipak traje 4 sata), po stilu odudara od ostalih leoneovih, morricone odličan kao uvijek.
MAjstorski uvod u film koji odmah zaintrigira, sa tim reminiscencijama de nira na svoj bogat život koji je i dio odrastanja same amerike, nostalgijom, izrazito detaljnim i realističnim prizorom odrastanja u americi početkom 20.st. Međutim drugi dio filma je dosta slabiji, bezrazložno dosta dug bez nekog sadržaja koji bi to opravdao, sve što se htjelo reći moglo se dosta kraće, iako je uspio u prikazu kompleksnog odnosa de nira i woodsa. Neke scene su višak i ne razumijem onu pescijevu cameo ulogu, sve je vodilo da će njegova uloga biti značajnija. A kraj sa baileyem je vrhunac nelogičnosti i meni kvari film, iako smiješak de nira na kraju prepušta film raznim interpretacijama. IPak u iščekivanju nečeg maestralnog što je početak i opravdao, za ostali dio filma nemogu to reći . Ali svejedno jako dobar film, sigurno jdan od ponajboljih u tom žanru.