Mladenačka naivnost, potraga za vlastitim identitetom i želja za brzim uspjehom, bili su pokretači tragedije za četvero mladića koji su došli na ideju da izvedu pljačku po uzoru na kriminalističke filmove.
Istovremeno, ovaj film o pljačkašima je malo drugačiji od onih koje smo navikli gledati.
Utemeljen je na bizarnoj istinitoj priči i koristi povremene intervjue stvarnih ličnosti za objašnjavanje motivacija protagonista. Taj polu-dokumentani stil (ne znam kako bih ga drugačije opisao) zvuči kao zanimljiva ideja i vjerujem da će mnoge podsjetiti na „I, Tonya“, međutim, ovdje sam ga smatrao potpuno suvišnim.
Dok je „I, Tonya“ koristila lažne intervjue za neobičnu naraciju i komični efekt, ovaj film mi se činio u nedoumici da li želi biti dokumentarni ili igrani, i dok bih rado gledao bilo koju od tih verzija, ne mislim da je njihovo miješanje išta pridonjelo. Ništa što je u intervjuima izrečeno, ne doprinosi puno onome što film vrlo dobro uspijeva učiniti sam po sebi uz pomoć glumaca i radnje.
Film koristi još par stilističkih izbora. Nepouzdanu naraciju, potom dijelove gdje se planiranje pljačke predstavlja u stilu drugih filmova (npr. „Ocean's Eleven“). Ponovno, i ove tehnike se na papiru čine zanimljivim, no kako se koriste jednom ili dva puta u filmu, postavlja se pitanje koja je onda njihova svrha? Redatelj kao da se nije odlučio za stil, ne samo da nije svoje izbore koristio dovoljno kako bi ostali upečatljivi i nešto doprinjeli cijeloj priči, već je time i nepotrebno rastegnuo film.
Jedini izuzetak mi je bio završetak filma gdje mi je intervju stil bio prikladan za završnu riječ. Redatelj, B. Layton, se prvenstveno bavio dokumentarcima, i (koliko vidim) ovo mu je filmski prvijenac, što dosta toga objašnjava o njegovom pristupu filmu.
Za kraj, unatoč očekivanom i poznatom završetku, film zaista dobro drži napetost, a od izvedbi su mi se posebno svidjele one B. Keoghana ("Killing of a Sacred Deer") i E. Petersa ("X-Men: Days of the Future Past")
Film nije loš, mislim da za one, koji poput mene, nisu čuli ništa o ovom događaju, nudi zanimljivu priču, ali ne bih izletio u kino u pogledati ga. Da nije bilo toliko „viška“, film bi mi bio jedan od dražih iz ove godine.