Nisam nikad mislila da ću to reći, ali uistinu predvidivo. Za djecu. I nije neki krimić, prije je neka antiromantična drama. Baš neka bijeda od filma. Sve mi je bilo nekako karikirano, prenapuhano, a onda normalno i šuplje. Možda je režija morala biti takva, možda je svijet kolekcionara umjetninama i snobova nemoguće prikazati u nekoj "zagasitijoj rasvjeti" ili "hrđavijoj scenografiji" pa da nemam osjećaj da gledam holivudski spektakl. Likovi svi dosadni ko proljev. Trebao mi kao bit zanimljiv prikaz prevaranta, ali uopće nije. Prije ili kasnije čovjek se prestane zanosit lovom, sjajem i "sjajem prevaranata".
Slabo je to portretiranje "kriminalaca" u kojem nema pozadine, odnosno prikaza njihove stvarne bijede poput neobrazovanosti, disfunkcionalne ili pretradicionalne obitelji ili nekakve urođene nezasitnosti i hiperaktivnosti kao "odskočne daske". Ne, oni su svi strašno kul. Jesu my ass. Sve to ako zanemarimo protagonista koji koliko-toliko čini jednu koliko-toliko cjelovitu, kompleksniju, a onda i zanimvljiviju ličnost od ostatka brigade površnih.
U biti jedino što mi se dopalo u cijelom filmu je epilog s prikazom unesrećenog kojeg ništa ne može utješiti i kojeg strašno boli činjenica da je sve relativno i da prošlost ne može vratiti, ali kojemu je svaki bolan, retrospektivan pogled na nju nužan kako bi donekle osmislio to u čemu je sudjelovao, a da toga nije bio ni svjestan.