Marlonbrando, nadasve lijepi i pronicljivi komentari.
I mene je doduše film razočarao prvi put kad sam ga gledala i to po liniji dobrih, starih i velikih očekivanja. Očekivala sam neku tešku kulminaciju kojoj bi glavna potka bila neka ratna trauma i to nimalo suptilno izrečena, a kad ono totalna škrtost u priči. Priču kao da si moraš ispričati sam jer film toliko latentno priča o traumama da valjda ni u jednom trenutku gledanja ne prestaješ očekivati neko otkrivenje i samo golica i provocira maštu bez da udijeli imalo pravog fabularnog materijala.. Neki bi stoga rekli da nema mesa, ali kao što Mbrando kaže upravo u toj njegovoj posvemašnjoj neambicioznosti leži njegova ljepota i izniman značaj za filmografiju ovih prostora pa i šire.
Zapravo me film toliko rastužio i dirnuo da bih ga teška srca opet mogla pogledati. Dvaputa mi bilo sasvim dovoljno. Za film koji ima tu moć rekla bih da zaslužuje mjesto koje mu dodjeljuje struka, a i dio publike.