Tridesetih godina u Toskani vlasnik male knjižare Guido (R. Benigni) provodi lijepi život zaljubivši se u Doru (N. Braschi), učiteljicu iz susjednog mjesta koja je zaručena za jednoga mladića. No Guido je uporan i Dora, očarana njegovom duhovitošću i toplinom, raskida zaruke i polazi za Guida. Uskoro, oni se vjenčaju, dobiju sina i žive sretno do njemačke okupacije Italije. Kako je Guido židovskog podrijetla, nacisti odvode njegovu obitelj u logor. Svjestan predstojećih strahota i činjenice da su šanse gotovo nikakve da živi izađu iz ovoga prostora, Guido odluči sinu (G. Orefice) cijeli ovaj događaj prikazati kao igru u kojoj onaj, koji najdulje izdrži, dobije tenk kao nagradu... Redatelj je tu jednostavnu temu razradio na originalan komičarski način koji kombinira chaplinovski lik s talijanskim neorealističkim likovima, postavljajući priču unutar zidova logora, svodeći je na igru dječaka i oca. Film je osvojio tri Oscara, za najbolji strani film, glavnu mušku ulogu i glazbu.