Četiri su godine prošle otkako Hellboy (rađen po stripu Mikea Mignole) s priličnim uspjehom zaživio na filmskom platnu. Sin Princa tame osvojio je gledatelje cinizmom i slabostima, ali i istinskom ljubavlju prema djevojci Liz i željom da, unatoč strahu koje kod ljudi uzrokuje njegova pojava, pomogne ljudskom rodu. Trio "čudovišta" tajnog vladinog Biroa za paranormalna istraživanja i obranu koji uz naslovnog junaka čine i pirokinetičarka Liz te neobični amfibičar-telepat Abe Sapien, u novom će se nastavku suočiti s velikim izazovom. Vilenjački princ odlučio je probuditi Zlatnu vojsku i pomoću nje zavladati svijetom u kojem su ljudi svojom pohlepom uzokovali nestanak šuma (kako bi izgradili parkirališta i šoping centre!) koje su po davno postignutom dogovoru pripadale vilenjacima. Ako vas je buđenje davno usnule vojske podsjetilo na još prilično svježu "Mumiju 3: Grobnicu zmajskoga cara", ne opterećujte se time. Sličnih je motiva u filmu i previše. Neki su, poput navedenog, identični, a drugi tek neznatno izmjenjeni (primjerice kruna koja omogućuje kontrolu nad bezdušnim zlom podsjeća na sudbonsni prsten iz "Gospodara prstenova", a i oba će simbola ljepote i moći skončati na sličan način). Raskošan vizualni jezik redatelja Guillerma del Tora gledatelji su mogli dobro upoznati u filmu "Panov labirint" tako da neke od najmaštovitijih i najraskošnijih filmskih slika (Trolska tržnica (nalih sličnim mjestima iz "Ratova zvijezda" i "Harryja Pottera") ili sudbina ubijenog "zrna graha") gledatelju neće biti osobito iznenađenje. Likovi jesu ponešto sazreli - Liz je postala i karakterno vatrena, Abe manje hladan, a Hellboy itekako željan medijske slave, no opći je dojam da je ravnoteža između dramskog i animiranog (CGI) ovaj put, nažalost, pretegnula na stranu "umjetne inteligencije", odnosno riječ je o povremeno vizualno dojmljivom filmu tanke priče. Goran Ivanišević