Neurotični komičar Alvy Singer (W. Allen) prisjeća se sa sjetom svoje najveće ljubavi Annie Hall (D. Keaton) tražeći razlog njihovog prekida od prije godinu dana. Već 15 godina Alvy redovito posjećuje psihijatra. Još kao dječak padao je u bezrazložne depresije i smatrao kako su njegovi razredni kolege kreteni. Bio je dvaput oženjen, jedan brak mu se raspao zato što se on i supruga, liberalka (C. Kane), nisu mogli složiti oko toga kako je ubijen J. F. Kennedy. Ipak, njegova najveća ljubav bila je Annie Hall, priprosta i zbunjena djevojka koju je upoznao na tenisu. Kako se sve više zajubljivao u Annie, Alvy ju je polako uspio nagovoriti da se ozbiljno posveti svom hobiju - pjevanju, počne čitati i pohađati večernja predavanja. Kada se Annie razvila iz djevojke u ženu, veza s Alvyjem postala joj je tijesna. Woody Allen, jedan od najplodnijih američkih redatelja proteklih nekoliko desetljeća, karijeru je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih počeo nizom neambicioznih, lepršavih komedija (Banane, Sve što ste htjeli znati o seksu, a niste se usudili pitati) da bi se osamdesetih prometnuo u "ozbiljnijeg" i pretencioznijeg filmskog autora (Zelig, Hannah i njezine sestre) baštineći prema vlastitim riječima Bergmanov utjecaj. Najbolji Allenov film snimljen je točno na granici između "smiješne" i "ozbiljne" faze. "Annie Hall" osvojila je 4 Oscara - za najbolji film, režiju, scenarij i glavnu žensku ulogu.