Sjajna režija proslavljenog glumca, redatelja i producenta Ljubiše Samardžića, uvjerljiva gluma, briljantni dijalozi, dojmljivi prikazi eksterijera i odlična glazbena podloga jamci su da će "Jesen stiže, Dunjo moja" privući gledatelje svih uzrasta.
Ljubiša Samardžić jedan je od najpopularnijih glumaca bivše Jugoslavije, koji je, kako sam kaže, glumio u filmovima gotovo svih jugoslavenskih redatelja, najčešće ratnim i komedijama, ali i u djelima koja tematiziraju društvenu problematiku. Tijekom bogate glumačke karijere osvojio je čak šest Zlatnih arena za najbolju mušku ulogu na pulskom filmskom festivalu da bi se, nakon što je filmom "Nebeska udica" otvorio jubilarni Filmski festival u Berlinu 2000. godine, pozicionirao i kao uspješan redatelj. Samardžić nerijetko ističe kako mu je u prvom planu uvijek čovjek, razapet između dobra i zla, ljubavi i mržnje, poštenja i nepoštenja, što je vidljivo i u ovoj šestodijelnoj dramskoj seriji.
Sava, Petrašin i Marija mladi su ljudi koji zajedno provode djetinjstvo u Banatu. Između Save i Marije rađaju se obostrane simpatije, no u zajedničkoj ih budućnosti prekida rat. Sava i njegov prijatelj Petrašin, također potajno zaljubljen u Mariju, mobilizirani su u vojsku Austro-ugarske monarhije. Po završetku rata Sava se vraća kući i zatekne Petrašina koji je na ratištu izgubio ruku. Rađa se strastvena ljubav između Save i Marije, a s njom počinju i sve njihove nevolje.
Sava i Marija žele okruniti svoju ljubav brakom, no pijani Savin otac ne prihvaća njihovu vezu jer pored tri kćeri ne želi hraniti nova gladna usta. Ljutiti Sava nakon svađe s ocem ostavlja Mariju, napušta rodno selo i odlazi kod ujaka, koji mu pronađe posao u mlinu bogatih Granfildovih. U Savu se zaljubi mlada nasljednica Granfildovih, jedinica Anica pa mu stari Granfild predloži brak s njom. On se opire, još uvijek zaljubljen u Mariju, ali postepeno popušta ujakovom nagovaranju jer brak s Anicom znači dobitak velikog obiteljskog bogatstva. Ipak, nesiguran u svoju odluku, Sava još jednom dolazi u rodno selo, gdje u razgovoru s bolesnom majkom saznaje da je Marija, njegova prva mladenačka ljubav, umrla rađajući njihovo dijete Dunju. Dunja raste u kući Savinog kuma Petrašina, koji se nikada nije mirio s neuzvraćenom ljubavi koju je osjećao prema Mariji, a sada je prihvatio njezino dijete kao svoje.
U gostioni, uz vino i glazbu, pijani Sava i Petrašin otvore dušu jedan drugome i Petrašin optuži Savu da je kriv za Marijinu smrt. Sava ostaje sam, pun emocija, nakon čega pozove Petrašina - bogalja bez ruke da zajedno jašu konje koje mu je tast poklonio kao svadbeni dar. Petrašin prihvati ludi prijedlog i oni krenu galopom po mraku, što će rezultirati tragedijom.