#1
krushka @ 2.11.2015. 11:03
Neugodno me iznenadio ovaj film. Scenografija je upadljivo "predodelana". Svi, ali baš svi prostori, osim nekog ureda u "gradu" pa čak i policijska stanica su podjednako ruinirani, s identično prljavim i oguljenim zidovima, kavama koje neumorno kipe po ringovima i pećima na drva koje dime, ali ne griju. Kostimografija gotovo potpuno fulana. Supruge koje bi u svojim trikotažama trebale izgledati bijedno izgledaju kao dobro uhljebljene zagrebačke gospođe srednjeg sloja jer su te veste zapravo fine i u potpunom dosluhu s današnjom modom kao i duge, njegovane kose u tobože zapuštenim, a zapravo suvremeno ležernim pletenicama i punđama. Jelena Perčin me ugodno iznenadila svojom interpretacijom, ali je naprosto odviše lijepa, vitka i visoka, a da bi mogla ponijeti teret ratom obremenjene i svojom trenutnom situacijom frustrirane žene. Kurve također u maniri suvremene naprlitanosti.Akcija? Iako meni uvijek nepotrebna - Buahahaha. Također mi se u najmanju ruku čini nezahvalno film žanrovski odrediti kao kriminalistički jer to nipošto nije. Naprosto nitko nije ubijen ni orobljen, a atmosfera je napeta kao bakino dupe. Priča koja se kao zapravo vrtjela oko nekog metaforičnog mosta je patetična, ona koja se vrtjela oko pravog mosta farsična i šuplja, ljubavna priča nejasna, a strah i trepet jednog trilera svodi se na redateljsko rješenje u kojem Jelena Perčin zloslutno, s periferije jednog kadra, prisluškuje jedno od saslušanja svog muža. Polovica glumaca dobra, a druga pjenušava kao u uratcima Jelene Veljače. Glazba napadna, a beznačajna i iritantna što je ovako oksimoronski moguće jedino u ovakvim apsurdnim filmovima. Postoje dobri hrvatski filmovi koji izravno ili uzgredno tematiziraju posljednji rat ili poraće, a ovaj to jednostavno nije.