Crveni saten film je o buđenju ženstvenosti kod jedne samohrane majke i udovice u jednom muslimanskom gradu. Hiam Abass izvrsna je u glavnoj ulozi, a ono što se meni posebno svidjelo, osim odlične glume glavne glumice i njene preobrazbe iz žene opterećene svojom ulogom u društvu i očekivanjima okoline u samosvjesnu i samopouzdanu osobu koja zna što želi i uspijeva to ostvariti upravo kroz ples, prikaz je položaja žena u islamskom svijetu.
Niti jedan film koji sam do sada gledao tako dobro ne prikazuje patronizam muškaraca nad ženama, njihovo omalovažavanje (poput djece moraju biti u pratnji muža, sina ili rođaka), sputanost društvenim normama (od njih se očekuje da nemaju vlastiti život, već da se posve posvete kući, suprugu, rađanju i odgajanju djece, gdje uopće nije bitno jesu li sretne niti što bi željele) i kontroliranje koje vrše muškarci (stalne prodike, kritike i prozivanja zbog najbanalnijih stvari). [spoiler/više u kompletnom prikazu teme]