Jack Lemmon rođen je u Novoj Engleskoj, u dobrostojećoj obitelji irskih korijena. Bio je povučeno dijete, ali nastupi u školskim predstavama pomogli su mu da se oslobodi. Već s osam godina odlučio je da želi biti glumac. Nakon diplome na Harvardu pohađa HB Studio u New Yorku, gdje studira glumu u klasi Ute Hagen. Nastupa u radiodramama i na Broadwayu. U predstavi "Posluga u sobu" opaža ga lovac na talente te se Lemmon 1953. seli u Hollywood. George Cukor dao mu je prvu ulogu i navodno mu savjetovao da ne preglumljuje. Uloga u komediji "Gospodin Roberts" Johna Forda donijela je Lemmonu prvog Oscara za najboljega sporednog glumca. Billy Wilder mu 1959. dodjeljuje ulogu u filmu "Neki to vole vruće". Kao glumac, Lemmon pokazuje rijetku sposobnost da izazove smijeh prikazujući tragične i teške trenutke. S Wilderom je snimio devet filmova, među kojima su "Apartman" i "Slatka Irma". Snimajući "Kolačić sudbine", također s Wilderom, prvi put glumi s Walterom Matthauom. Njih dvojica ući će u povijest kao vrhunski komičarski duo s filmovima kao što su "Stara gunđala" i "Neobičan par". U filmu Blakea Edwardsa "Dani vina i ruža" Jack Lemmon pokazao je svu širinu talenta u dramskoj ulozi. Poslije će izjaviti: "Filmaši ti stave naljepnicu na kojoj piše 'lagana komedija' i više te ne uzimaju u obzir za drukčije uloge." Tijekom 70-ih više se posvetio svojoj prvoj ljubavi - kazalištu. Nastupa u predstavi "Dugo putovanje u noć", koja je godinama bila rasprodana. "Spasite tigra" donosi mu drugog Oscara, ovaj put za najbolju glavnu ulogu. Među ostalim, dobio je nagradu za najboljega glumca u Cannesu, Veneciji i Berlinu te dva Zlatna globusa. Samo jedanput okušao se kao režiser. Njegov film "Kotch" nije postigao komercijalni uspjeh, ali bio je nominiran za četiri Oscara. Lemmon je umro 2001., nedugo nakon svog alter ega Walthera Matthaua. Bio je glumac modernog stila koji je rušio holivudske stereotipe prije nego što su se pojavili glumci poput Ala Pacina.