Ivo Marković je 1942. godine kao osmogodišnjak bio zatočen na Mamuli i dobro se sjeća mučenja stotina civila od strane talijanskih fašista. Duboko ga je povrijedila i ponizila odluka Vlade Crne Gore da otok da u koncesiju kako bi se od tvrđave napravio ekskluzivni hotel. Iako se investitor obvezao izgraditi "jedinstveni hotel, s posebnom spomen sobom", Ivo Marković se, zajedno s ostalim logorašima, aktivistima nevladinih udruga i građanima, protivi toj odluci i kreće u borbu za očuvanje sjećanja na nevino ubijene žrtve.