Radio Box

Niz traumatičnih okolnosti i brak bez ljubavi plahu ženu navedu na put samopreispitivanja

Naša ocjena8/10
Vaša ocjena-

Ubilačka želja

UNHOLY DESIRE / AKAI SATSUI

, 1964., Japan, 150 min.

drama

0.0

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1

Hej! Trebamo i tvoju ocjenu

Današnji film sjajno je režirana, iznimno atmosferična, fascinantno stilizirana i neopisivo sugestivna karakterna studija, metaforička priča o propadanju tradicionalnog japanskog društva koje izjedaju incestuozne veze, pojedinačne i opće slabosti te doslovna i metaforička impotencija. U tematskom fokusu je jedan od omiljenih autorovih motiva, onaj o odlučnim i čvrstim ženama koje u tradicionalnom okruženju u kojem caruju konzervativizam i animalni instinkti manifestirani i kroz grub i nasilan seks, demonstriraju snažan individualizam i želju za samoostvarenjem.

Plaha Sadako (M. Harukawa) Japanka je iz niže srednje klase koju sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća sve više frustrira brak bez ljubavi s trgovcem Koichijem Takahashijem (K. Nishimura). Sadako je u dom obitelji Takahashi dospjela kao djevojka, kada je kao sluškinja odrađivala jedan stari dug, te ju je Koichi tada iskoristio. Službeno još uvijek nije njegova supruga nego sluškinja, a s njima u njihovom trošnom domu živi i mladi Masaru (H. Toshihiko), Koichijev sin iz prethodnog braka.

Sadako je svjesna da na Koichija veliki utjecaj ima njegova stara majka Tade (R. Akagi), koja se prema njoj odnosi s otvorenim prezirom. Jednog dana dok je Koichi na putu, Sadako će postati žrtvom neobičnog provalnika Hiraokoa (S. Tsuyuguchi) koji će ju okrutno silovati uz prijetnju oružjem. Međutim, ubrzo će se pokazati da se Hiraoko, jazz-glazbenik u noćnom klubu, snažno i strastveno zaljubio u Sadako. Kad to shvati, Sadako će početi preispitivati svoj život te želju za doživljavanjem prave ljubavi i ostvarivanje sreće...

Sjajna psihološka drama temeljena na priči Shunjija Fujiware još je jedno prepoznatljivo ostvarenje glasovitog japanskog scenarista i redatelja Shôheija Imamure (Svinje i ratni brodovi, Balada o Narayami, Jegulje). Student povijesti koji je iskustvo rada na filmu stjecao kao pomoćnik nekih od najvažnijih japanskih redatelja uopće poput Yesujirâ Ozua i Masakija Kobayashija, pozornost i kritike i publike privukao je već prvijencem "Zapadna postaja Ginza" 1958. Imamura se afirmirao kao najvažniji predstavnik novovalnih tendencija i strujanja u japanskom filmu, kao promišljen i zreo autor dojmljivog modernističkog stila koji se s osloncem na kulturnu i društvenu tradiciju svoje domovine odvažno i na angažiran način bavio provokativnim temama poput seksualnosti i nasilja.

Često oslikavajući socijalnu marginu napučenu siromasima i gubitnicima, naglašeni modernist Imamura je kritičkim progovaranjem o nizu tema od prostitucije preko masovnih ubojstava do traumatičnog života u okupiranoj zemlji funkcionirao kao svojevrsna savjest društva.

Partneri izvrsne M. Harukawa su odlični K. Nishimura (Yôjinbô) i S. Tsuyuguchi (Žena kukac).