Drago mi je da film nije najavljen kao mjuzikl - nego kao drama jer to jest drama, drama u pjevanoj formi, pjevana drama.
Kroz povijest se često dešavalo da se razna ozbiljna djela izvode u pjevanom ili pjevnom ili stihovanom obliku. Razlog tome nije bila želja za prikazom veselosti ili razdraganosti "tolike da čovjek pjeva od sreće", nego se smatralo da je znatno veća vještina, pa time i vrijednost djela ako je napisano ili izvedeno tako da se rimuje, ili u stihovima, u pravilnim ritmovima i sl.
Čak je i Bošković svoja znanstvena djela pisao u stihovima kao i drugi znanstvenici tog doba. Učeni ljudi pokazivali su tada svoju učenost ne samo sadržajem nego i lijepom pjesničkom formom kojom su iznosili svoje teze, razmišljanja ili zaključke.
U antičko doba teatar zapravo nije niti poznavao običnu prozu već se svaka tragedija, kao i komedija, pisala u zadanim strogim ritmovima, a izvodila tzv skandiranjem, a ne nikako običnim izgovaranjem.
Ako se pjevanje baš svake riječi u ovom filmu promatra u tom kontekstu "dodavanja više umjetničke vještine", onda prestaje naša zbunjenost pri pjevanju rečenica koji su često duboko ozbiljne, dramatične, ili naprosto životne.
9,4/10