Kraj je dana, a ispituje te policija. Kraj se i ne nazire. Umoran si, gladan kao pas i, zahvaljujući tomu što u prostoriji nema prozora, ne znaš ni koliko je sati. Što je najgore, baš svaki policajac u postaji pomalo je lud. U takvoj se situaciji našao nesretni Fuguain u filmu „Na policiji“ Quentina Dupieuxa. Dovukli su ga u postaju kako bi dao izjavu o truplu koje je našao pred zgradom u kojoj živi, što se ubrzo pretvorilo u banalni, iscrpljujući opis cijele njegove večeri. Kada ga ostave nasamo s paranoičnim zamjenikom, koji iste sekunde doživi urnebesnu, no fatalnu, nesreću, Fuguain odjednom neočekivano mora objasniti otkud mu ne jedno, nego dva neobjašnjiva trupla.