Nakon urušavanja rudnika skupina od 33 rudara iz Copiapóa u Čileu nađe se u smrtonosnoj klopci. Iako su postojali znakovi koji su ukazivali na mogućnost nesreće, zbog nemara vlasnika oni su zanemarivani. Sada je jedini put prema površini zemlje zatrpan i rudari su zarobljeni. Zahvaljujući snalažljivosti i znanju, ipak se uspiju probiti do komore za spašavanje, ali ubrzo im postaje jasno da, dok čekaju pomoć, nitko od njih nije spreman za dulji boravak pod zemljom. Hrane je malo, a kontakt sa spasiocima na površini onemogućen. I dok obitelji čekaju pred ulazom u rudnik, moleći se čudu, tvrtka u čijem je rudnik vlasništvu diže ruke. No ipak, čileanska vlada ne odustaje, već naređuje bušenje prema komori za spašavanje.