Dugo sam iščekivao pogledati ovaj film s obzirom da sam veliki obožavatelj Farhadija, redatelja koji je obiteljske drame podigao na jednu sasvim novu, višu razinu. Kao i u predhodnim njegovim filmovima vlada perfekcionizam, vidi se da vodi računa o svakom detalju. Uvod malo spor, kasnije ritam raste i radnja postaje sve sadržajnija i brža. Gluma uobičajeno perfektna, i ono što mi se u njegovim filmovima uvijek dopada je to što je svak lik apsolutno iskorišten i ima svoj utjecaj na zbivanja u radnji, zapravo svi likovi su ovdje podjednako bitni.
Kada bih uspoređivao vlastiti doživljaj njegovih prijašnjih uradaka i ovoga, moram ipak ustanoviti da mi se ovaj nešto manje svidio. Nije tu stvar u kvaliteti, ona je i ovdje prisutna, stvar je vjerojatno u meni. Jednostavno malo mi je bilo neobično gledati film jednog Iranskog redatelja čija se radnja događa u srcu španjolske i to još s poznatim glumcima. Uglavnom apsolutno ga vrijedi pogledati.