Jedini lik koji se negdje može identificirati kao negativac je Zijo, a glumi ga Mustafa Nadarević. Umjesto da se broje krvna zrnca, možda bi se više pažnje trebalo obratiti na srž filma, pa bi tako došli do zaključka da u KusturiČinim (naročito prijeratnim) filmovima nema pozitivaca i negativaca. Kompleksno izgrađeni likovi uglavnom pokušavaju naći balans između vrednota političkog sistema u kome se nalaze, patrijarhata i svojih ličnih životinjsko-ljudskih potreba.
Uostalom, za trenutak uvažimo tu desničarsko-paranoičnu logiku velikohrvata koji gleda ovaj film: i dalje ne razumijem kako krivica može past' na Kusturicu kada je Sidran "kriv" za scenarij, a za njega nema osnove da se kaže da je hrvatomrzac (mada mu drugi vidovi ispoljavanje mržnje u medijima nisu strani).
Po mom sudu najbolji Kusturicin film, i sigurno među top 3 najbolja južnoslavenska filma. Odlična kritika postinformbirovske Jugoslavije i rigidnih patrijarhalnih vrijedosti gdje, po običaju, žene i djeca izvuku najdeblji kraj.
Ako iz bilo kojih razloga film niste do sada gledali, FTV vam večeras nudi priliku za to.