Bolje ikad nego nikad, prokomentirao je Mišo u intervjuu za Gloriju, Porina kojeg je dobio za životno djelo. Kaže da su mu odlučili dati nagradu kada su napokon shvatili da ima više prodanih ploča nego svi hrvatski pjevači zajedno, točnije njih 20 milijuna.
- Gotovo 50 godina sam na pozornici, umorio sam se. Odradit ću pokoji koncert i to je to - kaže Mišo.
Čim Legenda kaže riječ koncert napamet mi padne njegovo gostovanje kod Aleksandra Stankovića. Možda ga se i sjećate, ali ću ga ponoviti, jer ponavljanje je majka znanja. Riječ je naravno o koncertima. Pitao ga Stanković na koliko je koncerata bio u životu, ovaj rekao na tri: bio na dva koncerta Karlu Metikošu i to prvi put kad je bio u vojsci u Beogradu, a Metikoš na tom koncertu izludio ljude.
- Onda sam se skinuo iz vojske, pa je Matt Collins (umjetničko ime Karla Metikoša na Zapadu op.a.) došao u Šibenik, pa sam ja opet platio ulaznicu i opet ga slušao. To su dva koncerta u mom životu. Treći koncert bio je koncert Elvisa Presleya u Madison Square Gardenu 74. godine.
-Te 74. godine (falio je godinu op.a.) Valdano je izjavio... Znaš Stankoviću tko je Valdano? Jesi čuo za Valdana? - upita Mišo voditelja.
- Ne - odgovori zbunjeni Stanković.
- On je najbolje lijevo krilo argentinske nogometne reprezentacije.
- Ah da, nogometaš - dosjeti se ovaj.
- On je izjavio, kada je igrao s Maradonom - Tek kad sam igrao s Maradonom shvatio sam razliku između srebra i zlata.
- Tako i to. Presley je na kraju koncerta otpjev'o My Way. On je tenor bariton. A prije njega je pjevao My Way veliki pjevač, Frank Sinatra, ne neko lijevo bezvezno krilo, nego Frank Sinatra. Kad je on otpjev'o taj My Way, onda se pjesma Stankoviću, spojila s nebom. Ništa iznad toga ne postoji. Ni Placido Domingo, ni Caceras, ni Mozart, ni Bethoveen. Može naš ministar Biškupić govoriti da je to tako, ali to nije tako.
M.M.