Na početku nove sezone "Nedjeljom u 2" Aleksandar Stanković prvo je istaknuo novu scenografiju. Čini se da je to korak nazad u odnosu na prošlu sezonu, malo presivo, s tolikim izrescima iz novina po zidovima.
A Stanković se sa svojim sivim odijelom, kao kameleon - utopio u tu scenografiju. Prošlosezonske crvene fotelje bile su televizičnije od novih, crnih - kakav je i stol, s malo plavih nijansi!?
Aleksandar Stanković ipak je vrlo mudro ušao u novu, turbulentnu HTV sezonu, ne spomenuvši nijednom svoju situaciju, niti radeći neku "osjetljiviju" temu (mito na fakultetima, Mesić o gospodarskim problemima, kandidati za predsjednika države...).
Prije par dana ispalo je da je dobio opomenu pred otkaz, pa da ipak nije, bilo je govora da bi mogao otići s HTV-a i raditi sličan, regionalni show, no srećom, izgleda da ništa od toga. Matična kuća svakako bi njemu, a i još mnogima trebala produžiti i podebljati specijalne ugovore, jer ako se nastavi osipanje zvijezda, teško će se oduprijeti naletu povećanja gledanosti Nove TV i RTL-a.
Čast otvaranja nove sezone dobili su naši paraolimpijci. Počela je duplo zlatna (kugla, koplje) paraolimpijka iz Pekinga Antonia Balek. Radi emisije odgodila odlazak u svoja Kaštela, njen rodni grad, gdje ide večeras. Sa čak dva zlata i svjetska rekorda, a atletiku je počela trenirati prije samo 10 mjeseci! Iako je u mladosti trenirala rukomet, džudo, taekwondo..., na rehabilitaciji se bavila plivanjem i stolnim tenisom.
Na skoro pola emisije pridružio joj se Branimir Budetić (Kutina), srebrni u koplju, peti u petoboju, a pred kraj i zlatni u bacanju kugle Darko Kralj (Grubišno Polje), ali ne u studiju, već na video vezi.
Njihova svjedočanstva o borbi za život, komi (Antonia je u komi bila 3 godine), operacijama (Branimir je imao 9 operacija, na oba oka!), životu prije i poslije invaliditeta (Branimir je trenirao rukomet iako je tad vidio samo na jedno oko, Antonia je zamalo postala časna sestra, sad studira medicinu i pravo) mogla su samo zvučati poticajno - za sve koji su gledali emisiju, da ne gube volju za životom, druženjem, socijalizacijom, koja je osobama s invaliditetom jako bitna.
Darko je ranjen na bojištu, godinu dana bio u kolicima, a nakon stavljanja proteze (bez lijeve noge je), uspio se oporaviti, oženio se, dobio troje djece. Najteže mu je bilo kad je shvatio da više nikad neće moći trčati.
Ova emisija, a svakako i njihovi veliki uspjesi sigurno će pridonijeti tome da, kako je rekla Antonia - da se poboljšaju uvjeti treniranja, da nema prilaznih rampi, nemogućnosti prilaska treninzima, ali i svim drugim područjima života, od institucija, do dućana. A i kod biranja sportaša godine Antonia bi trebala imati šanse za visok plasman!
Možda je na kraju bilo nepotrebno spominjati ustaše i partizane, no Stanković je time naglasio da ne moraju skoro sve emisije za temu imati "čistu politiku" ili bar završiti u njoj. Najbolje je u jednoj rečenici sve sažeo Branimir: "Sve se rješava samo glavom"!