Moj TV - TV Program za 200+ kanala
Radio Box

Najbolji komentari / osvrti / recenzije

1
  • #1
    6 1

    postova:416
    taurus @ 29.4.2014. 13:47

    Više od godinu dana sam aktivni član MojTv portala i za to vrijeme sam pročitao dosta lijepo napisanih i konstruktivnih komentara na razne filmove i serije.Neki od njih su motivirajuće djelovali na mene u smislu gledanja dotičnog filma a ako se radilo o ostvarenju koje sam već gledao bilo je zanimljivo vidjeti kakve dojmove je ostavio na druge članove.U svakome slučaju,bez obzira da li se slagao sa sadržajem nekog komentara ili ne,smislen i fino koncipiran osvrt uvijek rado čitam te sam stoga odlučio pokrenuti ovu temu gdje bi neke od takvih komentara grupisao na jednom mjestu.Naravno pozivam i vas,poštovane kolege da ukoliko pročitate neki komentar,za koji smatrate da je vrijedan dodatne pozornosti,ukažete na njega citirajući ga u ovom temi.Pozdrav svima

    Bez daljeg odugovlačenja započet ću temu sa mojim prijateljem Pandom i njegovim komentarom na film August:Ossage County a nakon njega i sjajan komentar uvažen članice Nie na film:Letters from Iwo Jima.

    pandaboy @ 23.2.2014. 21:31

    Koliko god bili ponekad nezadovoljni svojom obitelji, da uvijek može biti lošije podsjetit će nas disfunkcionalna obitelj Weston koja se ponovno okupila na jednom mjestu povodom smrtnog slučaja.

    Ova tragična drama prikazuje narušene odnose unutar obitelji i promatrajući njihove svađe zasigurno se svatko od nas može prisjetiti sličnih situacija a vjerojatno i prepoznati u nekim likovima filma. Posebno su naglašene interakcije između bolesne, bipolarne majke i njenih triju kćeri koje se, uz nastojanje suosjećanja i razumijevanja prema majci, moraju boriti i sa svojim ostalim osobnim problemima.

    Međusobne svađe članova obitelji su vrlo realne, uznemirujuće i otkrivaju najodvratniju ljudsku stranu. Uz odlične glumačke sposobnosti glavnih zvijezda, ovaj realan pristup nestabilnosti ljudskih odnosa dočarava izrazito neugodan ugođaj koji je prisutan kroz cijeli film i sigurno neće biti za svačiji "želudacU filmu se ističu velika glumačka imena: Maryl Streep i Julia Roberts koje su zasluženo nominirane u kategorijama najboljih glumica za Oscare 2014. Nažalost, slabiji doprinos filmu daju Benedict Cumberbatch sa svojim prilično neuvjerljivim južnačko-američkim naglasakom i Juliet Lewis, čiji je lik imao malo karakterizacije i još manje prisutnosti u filmu.".

    " ne pati od "hollywoodizacije" tipične za američke filmove ovakve vrste, svakako ima drugih mana. Film je prepun raznih problema i događaja koji se naglo pojavljuju, isprepliću i nadovezuju jedan na drugog, no većina njih se čini kao "savršena slučajnost". Takva pretjeranost u radnji čini film rastegnutim, prenatrpanim i podsjeća na radnje u sapunicama.August: Osage CountyDok "

    Unatoč svojim manama, mislim da je riječ o kvalitetnom filmu i svidio mi se realan pogled na disfunkcionalne obitelje bez tipičnih "happy endinga". Mogao sam se lako prepoznati u nekim likovima i potaknuo me na razmišljanje o svojoj vlastitoj obitelji.

    Ne bih ga mogao baš svakome preporučiti, no svatko tko je zainteresiran za film mora se zapitati: "Mogu/Želim li gledati 2h obiteljskih svađa?". Ako ikako možete, mislim da ćete izaći sa dobrim dojmovima ili ako ništa drugo, poticajem da razmislite o Vašim obiteljskim odnosima. :)

      

    nia @ 22.9.2010. 15:08

    Nakon "Zastava naših očeva" Clint Eastwood donosi prikaz bitke za Iwo Jimu iz japanske perspektive. Dva se filma savršeno nadopunjuju, iako nije uopće potrebno pogledati jedan da biste razumjeli drugi. Oba su snimana u istoj tehnici, te me se i ovdje najviše dojmila fotografija u kojoj gotovo da i nema boje (tamni tonovi i kontrast svjetla i tame u portretima izmučenih vojnika podsjeća na portrete baroknih majstora kao što su Caravaggio i Rembrandt). Montaža zvuka je izvanredna i majstorski realistično dočarava ratnu atmosferu. Kao i u "Zastavama..." i ovdje se Eastwood služi tehnikom flashbacka, ali sa zanimljivim obratom: u "Zastavama" bitku vidimo u fashbackovima kroz oči vojnika koji su se vratili u domovinu, a ovdje je bitka ispričana kronološki, dok u flashbackovima vidimo sjećanja različitih protagonista na dom i život prije rata.

    Originalnosti i uvjerljivosti filma doprinosi i činjenica da, iako je sniman u američkoj produkciji, u njemu glume japanski glumci i govore na japanskom jeziku. Film se često definira kao "bitka za Iwo Jimu iz perspektive japanskih vojnika" i zanimljivo je da se prikazuju perspektive kako generala, časnika, tako i običnog vojnika, a što se tiče glumačkih izvedbi, nemam dovoljno bogat vokabular kojim bih opisala kako u svojim ulogama briljiraju Ken Watanabe (Tadamichi Kuribayashi), Kazunari Ninomiya (Saigo), Tsuyoshi Ihara (Takeichi Nishi) i Ryo Kase (Shimizu).

    Mislim da je jako dobro prikazana japanska kultura, tradicionalne vrijednosti i vojna disciplina, ali uz pokoju suptilnu kritiku (najčešća sintagma koja se ponavlja u cijelom filmu je "umrijeti časno", ako je potrebno i od vlastite ruke. U jednoj sceni kad mu netko kaže da je smrt časna, Saigo kaže kako je "[ime vojnika] umro od časne dizenterije"). Odlično je portretiran lik generala Kuribayashija u kojemu je prikazan kontrast tradicionalnih vrijednosti japanske kulture te modernih nazora američke kulture. Dok se u "Zastavama..." japanski vojnici pojavljuju gotovo samo kao nevidljivi i bezimeni neprijatelji, ovdje se američki vojnici i marinci prikazuju u svojim dobrim ali i lošim kvalitetama.

    SPOILER: Jedna od meni najljepših scena: kad Nichi razgovara sa smrtno ranjenim zarobljenim marincem o njegovoj obitelji.

    Ovaj mi se film više sviđa zbog toga što donosi, rekla bih, više intiman prikaz ljudi u kaosu rata; sam pojam pisma asocira na intimnost (film je inspiriran ilustriranim pismima generala Kuribayashija njegovoj ženi i djeci, koja su pronađena zakopana na Iwo Jimi); prikazuju se etičke i emocionalne posljedice ratne brutalnosti.

    (ne baš doslovni) citat koji mi je ostao u glavi (na hrv jer ne govorim japanski:)

    Saigo u pismu svojoj supruzi: Mi vojnici kopamo. Kopamo po cijele dane. Ovo je jama u kojoj ćemo se boriti i u kojoj ćemo umrijeti. Kopam li ja to vlastiti grob?

    PS. Ispričavam se zbog dužine teksta 

  • #2
    0 1

    postova:416
    taurus @ 29.4.2014. 13:55

    Tu je i vrlo simpatičan osvrt Quirky na film Maska.

    quirky @ 21.6.2011. 6:20

    Ovo će biti poduži komentar so brace yourself. To je bilo upozorenje pa allons-y!

    Po svemu sudeći ja sam jedna od vrlo rijetkih koji ovaj film shvaćaju ozbiljno, a isto vrijeme se zabavi i nasmije kad god ga gleda. Tužno  mi je da kad se govori o njemu samo se spominju specijanli efekti. To mi jedan od najdražih filmova uopće i najbolji film Jima Carreya. Trumanom show je npr OK film, ali precijenjen i pomalo pretenciozan. U Maski mi sve baš po mjeri - nitko ne bi bolje utijelovio Masku sa svim gestama i stavom Bugs Bunnya i srodnih mu crtanih junaka, a jednako je odličan u ulozi nesigurnog romantičara Stanleya Ipkissa koji krije svu odvažnost i dovitljivost Maske u sebi. Što se mene tiče ovo je jedini njegov film gdje je kreveljenje savršeno u službi filma i uloge, nikad over the top. Camerom Diaz je ovdje odlična u ulozi fatalne žene iz crtića (ne mogu se sad sjetiti imena), a kasnije pokaže kao punokrvni višeslojni lik. Zapravo svi likovi i cijeli film se može gledati sa dvije razine: površno, zabavni, smiješni i dublje, ozbiljno, simbolično. Ili kao ja koja sam pogledala film nebrojeno puta istodobno na obje razine :P

    - površno: Maskina sličnost sa Bugsom Bunnyem (omiljeni crtani junak) i kako sređuje račune i ispunjava svoje želje. Posebno mi je bilo zabavno kako se osvetio mehaničarima koji su mu zapaprili račun za popravak. Mislim da su mnogi zamišljali kako bi bilo osvetiti se majstorima koji su ih ogulili umjesto da se ponašaju "odraslo i civilizirano". Uopće način kako Maska svaki pokušaj nasilja i napada pretvori u ismijavanje protivnika bilo da se radi o uličnim razbojnicima ili zlobnoj stanodavki je odličan. Ples i to swing obožavam i ovdje mi je bio prvi susret s njim. Kada cijela policija pleše izvan parka s Maskom mi je jedan od najdražih scena sa plesom uopće. Ne mogu reći što mi je bilo najsmješniji dio jer se smijem veći dio filma. Pas je možda na trenutak malo prepametan, ali nije humaniziran koliko je većina pasa i životinjama u američkim filmovima (prizor sa sirom je odličan). Vizualno mi se cijeli film sviđa od kamere do boja i kontrasta između raznih scena do garderobe, vizualnih efekata i šminke. I još da domentnem, što se tiče izgleda Camerom mi je ovdje izgledala najljepše od svih drugih filmova, najprirodnije. Jedva sam je kasnije prepoznala koliko je izgubila na težini. S druge strane Carrey je jednako zgodan svugdje (osim u Ace Venturi, ona frizura..ugh).

    - dublje: To sam primjetila već nakon prvog gledanja (u kinu), ali sam počela o tom zarmišljati tek kad sam pogledala još nekoliko puta i već znala napamet većinu filma Usput ništa čudno za mene, sve što volim, mogu gledati/čitati puuuno puta. Sa psihološke strane film je vrlo zanimljiv. Kao što(u filmu)  psiholog i autor knjige  "Maske koje nosimo"kaže, maske su inače simbol krinki i osobnosti koje nosimo na površini da bi zadovoljili okolinu i lakše se ukopili u društvo. Ali Lokijeva Maska djeluje obratno, ona ne skriva nego otkriva unutrašnji život i pravo jastvo. Pojednostavljeno bi se moglo reći da izvlači id na površinu, ali mislim da to nije sve. Prije bi rekla rekla da kristalizira i pojačava srž osobnosti nositelja i posljedice koja ona za sobom ostavlja. Npr. oslobađa od okova nesigurnosti Stanliyevu maštu, duhovitost, dovitljivost i on tu moć koristi da usreći i zabavi one koje smatra dobrima i ismijavajući loše, plešući, mjenjajući izgled, zavodeći, plašeći gumenim pištoljima i klišejima  I to toliko utječe na njega da se on počne vidljivo oslobađati i bez maske; Dorian  s druge strane kao Maska nema nikakvih talenata osim za ubijanje i destrukciju - sve čemu se njegova siromašna mašta može domisliti je da postane ljudska strojnica nalik Frankestienovu čudovištu koje voljenu ženu zbog neuzvaraćanja ljubavi želi raznijeti dinamitom. On je kao Maska postao manje od onoga što je bio kao običan čovjek - dehumanizirao se; čak i pas Milo pokazuje kako mu je hrabrost i srčanost puna veća od stasa kad kao Maska postane mali pas velikim cerekom s puno velikih oštrih zubi koji pak najčešće služe za prijetnju, a ne i za ozbiljno ozlijeđivanje.Sad bi još mogla pisati o tome kako su likovi na površini klišej, a istovremeno realistični likovi s manam i vrlinama od kojeg ni jednog ne bi izbacila (što mi se događa vrlo rijetko), ali mislim da je većini i ovo bilo previše. A i ne da mi se više pisati.

    Ako niste dosad pogodili preporučujem film i dajem mu deset. 

  • #3
    0 1

    postova:416
    taurus @ 29.4.2014. 13:58

    Moram izdvojiti i komentar mog sugrađanina Mersaulta na film Elena kao i osvrt Krushke na film Kenjac.


    mersault @ 15.1.2014. 15:37

    Klasičan reprezent evropske kinmetografije, što znači da je uvođenje u idejnu sadržinu filma sporo, i da se uvod može činiti na trenutke monotonim (naročito onima koji preferiraju američku, korejsku i sl. dinamičnije kinematografije); ali kao i većina (nagrađivanih) evropskih filmova i ovaj film, posmatran kao cjelina,  više je nego solidan.

    Dobrom evropskom režiseru daj scenarij "čovjek ide u WC", on će napravit slojevit i artificijelan (šta god to značilo) film. Ni "Elena" nije scenarijski ultrasadržajan film, ali stil i idejna podloga su razlozi zbog kojih bi mu trebali dati šansu, naročito ako niste alergični na evropske filmove.

    Od univerzalnih tema, "Porodica" se nameće kao glavna i to ne unutar jednostavnog, idealiziranog diskursa, nego kompleksno i vešeznačno (nešto kao u "Mystic River", samo uz malo manje epike i megalomanije, više realističnosti, i cinici koji ne ljube evropski film bi rekli: uz više dosade), a od političo-društvenih tema u prvom planu je propitivianje moralne pozicije niže srednje klase, koja često kritizira materijalni konformizam, ali vreba svaku priliku da uživa, i da se na neki način ubaci u u krugove materijalnog elitizma.

    krushka @ 25.1.2014. 19:42

    Čini mi se odveć niska ocjena 6 za ovako dobar film. Fotografija oduševljava, čemu je pripomoglo ono dobro iskorišteno plamteće sunce i činjenica de je film ipak sniman u, rekla bih, autentičnom selu Hercegovine ili dalamatinske zagore, gdje su ulice još uglavnom kamene i prašnjave i uz koje se još čuvaju kakva vremešna stabla možda bajama(badema) za hladovinu, a sve to noću dobiva novi ugođaj, jer, osim zbog mraka, zbog okašnjele urbanizacije nema ulične rasvjete pa i nebeska tijela očaravaju onog tko ima oči.

     Scenarij ne zaostaje za fotografijom. Vrlo su jasne uzročno-posljedične veze problema likova, a pritome mislim da je uistinu simptomatično za jednog frustriranog čovjeka da se iskaljuje na svojim najbližima i da lamentira i prigovara zbog stvari zbog kojih u stanju većeg zadovoljstva ne bi, zatvarajući tako sebe i članove svoje obitelji u jedan začarani krug potiskivanja i razočarenja. Scenarist, za te tako uobičajeno ljudske reakcije, ima jako dobar nos te zadivljuje prirodnost kojom nastupaju likovi u takvim nategnutim situacijama, čemu naravno pridonosi i sam readatelj, da ga ne zaboravim. Uloga podstrekača, razrješavanja obiteljskih drama, spretno je dodijeljena naizgled beznačajnom pojavljivanju jednog nevinog kenjaca, tj. magarca, u kojem neki mudriji ljudi ipak vide svog ortaka ili most do onog kojeg vole. Izmjena dana i noći, godišnjeg odmora jedne obitelji, u jednom ljetnom tjednu, neizostavna u ovom filmu, intenzivira kod gledatelja znatiželju baš tako postupno, kako u životu nastupaju nadolazeće mjene, a kojih prije nego što dođu nismo ni svjesni pa nam se čini da ih nismo zapravo sami pripremali, kao što najčešće ipak jesmo.  Mnogo toga u filmu sam više ili manje namjerno propustila prokomentirati, možda će netko drugi. Jučer sam ga pogledala prvi, ali zasigurno ne i zadnji puta.
  • #4
    0 1

    postova:416
    taurus @ 29.4.2014. 14:05

    Član Oldschool i njegova recenzija Hobbita (prvog dijela) kao i Karterov osvrt na 12 years of Slave:

    oldschool @ 16.12.2012. 19:02

    Poput dobre knjige, film svake minute postaje sve bolji i bolji...

    Dok je snimao Gospodare Prstenova, Jackson možda nije bio siguran kako će neke stvari ispasti no snimajuči Hobbita znao je točno što radi i što želi. Dok u Gospodarima imamo neizrecivo preduge scene, Hobbit jednostavno "klizi" i scene su izvrsno tempirane, niti preduge nit prekratke. Kada sam pročitao da če umjesto dva, napraviti čak tri filma od materijala koje je snimio bio sam zabrinut. Mislio sam da ćemo gledati dosadno dugu priču u kojoj ćemo se jednostavno izgubiti. No ako je suditi prema prvom djelu, trilogija će biti spektakularna.

    Dinamika filma je izvrsna, od samog početka kada upoznajemo družinu, radnja polako prelazi u avanturu koja svojim scenama jednostavno plijeni pozornost. U nijednom trenutku film nije dosadan , nego baš suprotno, čak i kada se "ništa ne događa", redatelj nas spretno odvodi u prošlost i objašnjava neki događaj koji je neposredno vezan za samu avanturu družine.

    Likovi su odlično razrađeni, čak i usputni, poput Radagasta Smeđeg dobivaju dubinu i razumijevanje tko su i što su. Bijeli Ork, Azog je spektakularan i zastrašujuč, pravi strah i trepet u jednoj avanturi poput ove. Patuljci su odlični, prava družina, prava ekipa, smiješni i razigrani, a opet prizemni u razumijevanju teške situacije te neizmjerno smjeli i hrabri.

    CGI je savršen, jednostavno savršen. Toliko detalja, toliko prekrasne fotografije. Pravi spektakl za oči. Koliko god su Gospodari donijeli jedan posebni vizualni doživljaj bajke i avanture, toliko Hobbit odlazi još dalje i daje nam priliku svjedočiti jednom standardu koji će teško biti tako brzo poboljšan. Što se tiče famoznih 48 sličica u sekundi, jedino što mogu reči da je slika stvarno dobra, neznam naime da li je to direktna posljedica toga. Još uvijek detalji postaju mutni kada se statična slika miče brzo ( možete primijetiti kod prikaza mape ), no slika u filmu je stvarno izvrsna.

    Vjerujem da ne postoji mnogo filmova od 2 sata i 50 minuta koje možete kao ovaj, pogledati u jednom dahu i žaliti što je gotov. Fantastična avantura zbog koje žalim što nisam dijete. Volio bih da sam ovakav film mogao pogledati kao dječak, to bi bilo nešto što bih pamtio cijeli život.

    Far over the misty moutains cold...To dungeons deep, and caverns old...

    karter @ 2.2.2014. 20:31

    Kad sam prije nekoliko mjeseci pogledao Gravitaciju i kritike koje je dobila samo sam se nasmijao, ali nakon 12 godina ropstva nije bilo potrebe za time. Ne mogu reći kako je riječ o remekdjelu ili slično, ali je riječ po meni o vrlo dobrome uratku. Na stranu o Oscarima ali meni je već sada bolji od svih prošlogodišnjih kandidata za tu nagradu, iako sam za sada od ovogodišnjih kandidata gledao samo njega i gravitaciju. Mcqueen iznenađujuće nije napravio puno kompromisa snimajući do sada svoj najveći, najskuplji film, film koji treba nešto i zaraditi, dakle za širu publiku, a ne neku zatvorenu psihološku dramu za prikazivanje u limitiranoj distribuciji i art kinima. Film je očekivano surov, realističan, međutim i poprilično hladan, nema tu nekih velikih navala emocije pa i izljeva patetike što bi očekivali od teme. Istina ima ih, međutim taman i dolaze od koga drugoga neko Brada Pitta koji ovdje ne spašava svijet od zombija, nego začuđujuće samo jednu osobu. Mcqueen vrlo objektivno pokazuje sve aspekte užasa ropstva, scene jesu naturalistične, ali ne koliko bismo očekivali znajući za njegove prošle filmove, tako da je tu bilo nekog kompromisa radi box officea i oscara.

    Zanimljivo mi je kako iako je ovo neki povijesni film, nema tu neke CGI konstrukcije gradova, brodova tog vremena, mnoštva ljudi, dakle nekog dojma mnoštva nego je u kadru glavni lik te još većinom 1-2 osobe, rjeđe više. To u kombinaciji sa krupnim kadrovima lica glavnih likova i izrazitim smislom za vizualno redatelja zadržava neku intimnu atmosferu njegovih prijašnjih filmova. Vrlo efektne su one močvare juga, polja pamuka, nebo u dugim kadrovima koje nekako povećavaju užas koji se događa. Neki moji prijatelji su se žalili na izostanak neke napetsoti, bijega isl. ali to su tako klišejizirani događaji prilagođeni hollywoodu da mi je drago što su izostali. I u filmu se pokazuje što misle o tome u dugoj sceni gdje glavni lik visi na grani, kako postoji jedna neosjetljivost, tj. kako svatko gleda kako preživjeti a ne živjeti, ma šta god oni govorili u nekim djelovima filma. Ima puno kvalitetnih glumaca ali problem je što su njihove role kratke te ne mogu doći do izražaja, meni je nekako najupečatljiviji bio Fassbender koji je genijalno odglumio dosta kompleksnu ulogu, Ejiofor i ona crnkinja su solidni ali nisu nešto senzacionalno. Rekao bih da je mcqueen maksimum izvukao iz ne baš nekog blistavog scenarija. Sve u svemu sigurno najbolji film na temu ropstva koji sam gledao, te preporučam pogledati ali da je film koji će promijeniti kinematografiju kako se reklamira naravno da nije.

  • #5
    0 1

    postova:416
    taurus @ 29.4.2014. 14:23

    Tu je naravno i Auran sa epskim osvrtom na Rockya Balbou:

    auran @ 2.12.2013. 22:47

         Sylvester Stallone na najbolji je mogući način zaokružio veličanstvenu priču o velikom malom čovjeku velikoga srca, neuništive volje i neizmjerne dobrote koji svojom nesebičnošću pozitivno utječe na živote ljudi koji ga okružuju. Rocky je zapravo personifikacija svih nas, svih naših vrlina i mana, hrabrosti i strahova, nada i želja za uspjehom, stoga i ne čudi očaranost najrazličitijih ljudi iz svih dijelova svijeta filmovima o Rockyju, a to je zato što se svi mi možemo poistovjetiti s njime, suosjećati, patiti i veseliti se kad uspije.

         Još prvi film, koji nas je tek upoznao s Rockyjem, bio je višeslojno djelo koje je u svojoj srži bila drama, a tek onda sportski film. U ovom šestom po redu i zaključnom filmu serijala, Stallone je uspio povezati sve točkice iz prethodnih filmova i podariti nam spektakularnu završnicu kojom je Rockyja poslao u legendu 

     

         Rocky Balboa, kako je nazvan završni šesti film o Rockyju, u mnogočemu se referira na probojni prvi film koji je Stallonea uveo u hollywoodsku tvornicu snova. No ono što je mene oduševilo jesu detalji kojima čitav film obiluje, a kojima odaje počast svim prethodnim filmovima podsjećajući nas na najvažnije trenutke Rockyjevog života, njegove snove, nadanja, uspjehe i padove, radosti, muke i trijumfe. Ali uz Rockyja, Stallone nije zanemario ni ostale likove koji su podjednako osebujni i više ili manje dopadljivi, ali svakako nisu bezlični niti su tek usputni prolaznici. Na samom početku prvog filma, Rockyja smo upoznali za vrijeme borbe s boksačem Spiderom Ricom. U ovom filmu Rico je stalan posjetitelj Rockyjevog restorana. Prema Ricu život nije bio blag, nije uspio kao boksač niti se vinuo u visine poput Rockyja, a dane krati za stolom čitajući Bibliju. Zatim tu je i konobarica Marie koju je u prvom filmu Rocky pokušao upozoriti na loše kvartovsko društvo s kojim se tada bila družila. Marie je sada odrasla žena, samohrana majka, rezignirana i apatična osoba, nesigurna u sebe koja bez nade životari u istom kvartu iz kojega je potekla. Slučajan susret s Rockyjem i njegova želja da pomogne njoj i njenom sinu (Marie zaposli u svom restoranu, a njenog sina angažira da mu pomaže prilikom treniranja), Marie će napuniti nadom i dati joj razlog da ustraje i na život ponovno počne gledati pozitivno.

         Pristavši na borbu s mladim boksačkim prvakom Masonom 'The Line' Dixonom, Rocky to prije svega čini kako bi se oslobodio boli zbog Adrianine smrti, ponovno se povezao s otuđenim sinom, ali i nadahnuo sebi bliske ljude čiji su životi krenuli nizbrdo (Paulie biva otpušten s posla; Apollov trener Duke koji ga je zajedno s Apollom trenirao u trećem filmu nakon Mickeyjeve smrti, a potom i u četvrtom filmu kad je nakon Apollove tragične pogibije otišao s Rockyjem u Rusiju pripremiti ga za borbu s Ivanom Dragom, odavno je u mirovini; a Mariein sin na putu je da ga bezperspektivno društvo uvuće u kriminal). Rocky oko sebe okuplja sve njih kao što je činio nekoć u vrijeme dok je bio aktivan boksač, te jednog neuglednog psa mješanca kojeg spasi iz šinteraja (aluzija na psa Butkusa iz prvog filma). Naravno, tu je i pregršt detalja iz njegovog restorana poput fotografija, isječaka iz novina, članaka i velike slike na zidu na kojoj su naslikani Rocky i Apollo kako nasrću jedan na drugoga u ringu, a koja nam je poznata s kraja trećeg filma o Rockyju. No Stallone je ovaj završni film serijala oplemenio i brojnim mudrim izrekama koje izgovaraju likovi, od kojih su posebno pamtljive one Rockyja iz razgovora sa sinom ispred restorana i koje Rockyju izgovori Marie nakon što ju je kombijem s posla dovezao kući. 

         Nadam se da vas dužina teksta koji sam napisao neće ubiti u pojam. Bome dao sam si oduška i izbacio sve što mi se o filmu Rocky Balboa dugo vrzmalo po glavi. Mislim da su Rocky i Sylvester Stallone to zaslužili. A sad ekipo laka vam noć. Rocky živi vječno!Osmijeh

  • #6
    0 1

    postova:416
    taurus @ 1.5.2014. 16:49

    Iscrpna analiza filma Casualties of War od strane člana Kroketa:

    kroket @ 7.2.2014. 18:07

    Vjerujem da mnogi od nas ne vole niti razmišljati o takvim stvarima, a našli smo se u tim situacijama tijekom života s obje strane. Ovakav film nas može čak nečemu i naučiti, a to je da preispitamo sami sebe i svoja djela jer kako sam već rekao, ovaj film ima najmanje veze sa ratom, a najviše sa svakime od nas. Ovaj film bi svakoga trebao podsjetiti što to znači biti čovjek i toga se sjetite kada ćete sutra otići u školu, na posao ili u neki klub. Razmislite kako vaša djela utječu na tuđe živote i da li se kome dodvoravate da budete prihvaćeni na štetu nekog trećeg? Tko je toliko drugačiji ili nad kime imamo toliku moć da ćemo mu zagorčavati život ili se prikloniti onome koji nas drži u šaci pri tlačenju slabijeg? Iako je mlada Vtijetnamka na kraju bila ubijena, pobijedio je ljudski duh i pravda i to je vjerojatno ono što pruža najveću zadovoljštinu na kraju ovog filma. Poučan i potresan film, na trenutke možda glumački pomalo i naivan, no možda mu je to bila i namjera. Tko bi od nas uopće da se nađe u takvoj situaciji bio i uvjerljiv!? De Palma je ovim filmom uspješno prikazao zlo kao posljedicu moći, straha, povodljivosti i gluposti. Zlo nije nikada uzrok, već uvijek posljedica. A zlo je katkad, kako se već kaže, i posljedica toga kada dobri ljudi ništa ne poduzimaju. Ovaj film nisam nikada osobno doživljavao kao ratni film, niti kao radnju čiji je kraj bitan koliko kao savršen prikaz ljudskog mentaliteta koji nam je mnogima u svojoj i najgoroj mjeri poznat od vrtićkih dana. Ovaj film prikazuje bullying u svom najizraženijem obliku. Tko će se usprotiviti tome ili i vi želite biti 'cool' i prihvaćeni od bullya, pa ćete nastaviti i dalje mučiti žrtvu!? S druge strane, ovo se ne treba gledati kao ratni film, već kao manifest ljudske psihe i prirode prikazane u ekstremnim uvjetima. Sve što se o čovjeku treba znati nalazi se u ovom filmu - potreba za zadovoljenjem najnižih pobuda, potreba za prihvaćanjem, manjak vlastitog karaktera, glupost, kukavičluk i ono najbitnije na kraju - empatija, prirođeni moral i ljudskost.... iako, gledajući film, teško da bi ovdje i pojam 'ljudskost' mogao pasti pod nešto pozitivno iako se često referira na pozitivno čime se opet znači uspostavlja ta instinktivna referenca na to da čovjek ipak u svojoj biti nije zao, već dobar. Humanost, ljudskost ili kada bi vam netko jednostavno rekao "budi čovjek". Da se prikaže još i krajnja nezainteresiranost u vezi silovanja i ubojstva te Vijetnamke dobili smo uvid u jedan opće prihvaćeni i krajnje bolesno izvitoperen kolektivni um najviše pozicioniranih ljudi u vojsci. Svaka isprazna filozofija, pa i prijetnja nije Michaelu dopustila da si smiri savjest nakon onoga čemu je prisustvovao i što je proživio. Unatoč svemu, silovatelje je dogurao do suda. Koja je prava istina, to se ne zna, no ovakvih užasnih priča ima u svakom ratu i ovaj film je odlična posveta upravo takvim pravim žrtvama rata. Neki bi rekli možda da je Michael izdajica i cinkaroš jer je izdao svoj tim. U pravilu Michaelu je svaka nepravda bila u potpunosti jasna i to je bilo jače od osjećaja dužnosti prema naredniku koji mu je ranije spasio život. Da sve bude još psihološki zapetljanije, na početku filma Sean Penn spašava Michaelu život od sigurne smrti, te samim time Michael nešto 'duguje' Pennu... duguje mu doslovno život. Tada bi si mnogi možda postavili pitanje da li bi smjeli prijaviti nekoga tko nam je spasio život, a nakon toga nekoga drugoga mučio, silovao i ubio? Dva glavna negativca, glupan, slabić i Michael J. Fox su znači u igri i Michael je ovdje bio jedini koji se jasno usprotivio tome i ostao je jedini dokaz da ne samo da ljudi nisu po prirodi zli, već i da se u krajnje nezavidnoj situaciji u kojoj mogu izgubiti i glavu mogu usprotiviti nečemu što je po svim moralnim osjetima loše i pogrešno. I tu su onda ostali još Michael J. Fox i njegov prijatelj John Leguizamo koji je unatoč svojoj volji jednostavno pao pod utjecaj većine da ne bi ostao izopćen ili bio okarakteriziran negativno od ostalih koji su sudjelovali u silovanju otete Vijetnamke. Taj ustroj čopora je u filmu prikazan na suptilno savršen način. Sean Penn kao vođa čopora je prikazan kao negativan lik, ali ne i najgori negativac, već netko tko umjereno i promišljeno provodi svoje želje. Kako to obično biva, najgorom životinjom je prikazan onaj odmah iza njega, a to je bio Don Harvey koji je realno gledajući bio možda i najveća prepreka da sve to dobije možda malo sretniji završetak. John C. Reilly bio je odličan u ulozi lagano ograničenog glupana koji je samo slijepo slijedio sve što mu je bilo rečeno i njime se bez problema manipuliralo. Gluma likova je u jednu ruku djelovala u nekim trenucima i pomalo dječje i naivno, no u drugu ruku upravo taj neki nedostatak promišljenosti je prikazao gotovo 'dječje' koban efekt čoporativnog mentaliteta. Svi znamo još od mladih dana da smo htjeli biti prihvaćeni. Ako je jedan 'jači' nasilnik ili više njih maltretiralo nekoga 'slabijeg', tada su se i ostali pridružili tom procesu mučenja i degradiranja slabijeg koji predstavlja esenciju čoporativnog mentaliteta. I tu upravo leži sva problematika ovoga filma. Gledajući ga imate osjećaj kao da gledate tinejđere koji su se jednostavno oteli kontroli. Mladi su, vojnici su, imaju oružje, imaju spolne organe i dozvolu za ubojstvo. Sve to nije slutilo na dobro jer ih je navelo da otmu iz sela jednu mladu Vijetnamku tijekom jedne misije da im 'ne bude dosadno'. Ova navodno istinita priča dira jako duboko u psihologiju samog čovjeka i podsjetila me na onu Biblijsku priču iz Starog zavjeta o Josipu kojega su prodala braća. Prvo je postojala ideja da se Josipa ubije, no protivljenje samo jednog od gomile braće ih je odvratilo od te namjere. Mnogi vjernici polaze od postavke da su ljudi u biti zli i da ih religija koja ih plaši autoritativnim Bogom koji kažnjava vječnim paklom drži podalje od toga da zadovoljavaju svoje prirođene potrebe da čine zlo kome god stignu. Da je to istina, tada bi vjerujem u Meksiku vladao mir i blagostanje, a u Švedskoj bi se svi klali, a znamo da je upravo suprotno. Rat sam po sebi takav je besmislen, grozan i trajno ošteti preživjela ljudska bića. Kada se u to uključi još dodatna mogućnost da se bude zao jednostavno zato jer se to može, tu se otvara cijela pandorina kutija problema i pitanja. Moram priznati da mi je 'Casualties of War' bio i ostao jedan od najdražih filmova unatoč svim svojim manama. Obično mi dobro sjedaju filmovi koji se bave ljudskom psihologijom i karakterom likova, a ovaj film je možda na donekle i naivan način uspio prikazati ono što poznajemo kao 'čoporativni mentalitet'.
  • #7
    0 1

    postova:264
    filmofil1983 @ 1.5.2014. 20:52

    -Bravo Taurus,ovom portalu je potrebna jedna ovakva nova i svježa tema!Ovom prilikom bih pozvao našu prijateljicu Krushku da malo više komentira filmove jer to radi odlično a da toga možda nije svjesna!U svakom slučaju prava tema.

1
Dodaj komentar
Neregistrirani korisnik (nemate pravo komentiranja)
 

Postavke privatnosti  •  Oglašavanje  •  Impressum  •  Kontakt  •  Uvjeti korištenja  •  Za Webmastere  •  Facebook  •  Twitter
© 2008 - 2024 Moj TV Portal d.o.o. | mojtv.hr - mojtv.net - tv spored - tv program Moj TV - TV Program za 200+ kanala