Možete me sada prozvati nostalgičarkom, sentimentalnom, ne znam čime sve ne, makar istina već bivah prozvana tipičnom ženskom dramatičarkom pa da ne razočaram. 
Ovo nije nova stvar, svi je znamo, ima je i u različitim verzijama... jučer sam malo razmišljala o pjesmama i sjetim se ove. Krenula sam je ponovno slušati, a kako moje slušanje bilo koje pjesme uključuje i čitanje lyricsa da se mogu što bolje uživiti, baš me podigla, razveselila, suza mi kane... Odlučila sam. Kad god i gdje bilo, stvarno je pjesma za prvi ples na vjenčanju. Lijepo je imati takvu osobu koja u potpunosti odgovara svakoj riječi ove pjesme...
Odoh nastavit bit tipično žensko, vidim da sam pretjerala u monologu. Pozdrav dragi ljudeki!