Bill Murray još jednom pokazuje kako se minimalnom glumom i pogledom može puno postići, jer čovjek ako ništa drugo definitivno ne glumata i sa minimalnom mimikom i izražajem prenosi sve.
Donekle i parodija Don Johnsona iz Miami Vice je prisutna pa je glavni lik malo i iskarikiran u tom smislu, no u tom smislu je sve u priči naglašeno na isti način simbolikom.
Zanimljiva priča o simboličkom putovanju kroz prošlost sa dosta suptilne komike i kritikom modernog egoizma koji polako dolazi na svoje, kraj možda neće oduševiti svakoga, no film definitivno nosi poantu pored toga što Murray odlično nosi čitavu priču.