Film otkriva nezamislivu praksu: svake godine Velika Britanija određuje kvotu djece koju treba oduzeti obiteljima te smjestiti k udomiteljima ili dati na posvajanje. Ako općine koje bi tu politiku trebale provesti ne ispune zadani cilj, novčano su kažnjene i budžet im se smanji. Privatne agencije - od kojih su neke na popisu burze - dobivaju u zadatak provesti posvajanje te djece. Djeca su na njihovim stranicama detaljno opisana poput kakvog proizvoda koji reklamiraju. Lani je 1860 djece oduzeto svojim obiteljima, a još 6000 čeka da ih posvoje parovi koji putem interneta mogu potražiti idealni profil djeteta. Tu djecu posvajaju roditelji s dobrim primanjima, a ona se često oduzimaju obiteljima koje se nalaze u novčanim poteškoćama. Za takvo nanošenje nepravde nije potrebna dokumentacija. Dovoljna je samo sumnja na buduće zlostavljanje i socijalna služba dijete može zauvijek oduzeti. U Velikoj Britaniji zaštita djece utemeljena je na liberalnom stajalištu da siromašne obitelji i samohrane majke nisu u stanju biti dobri roditelji. Kako bi se takve tragedije izbjegle, nekadašnji britanski političar te britanski milijarder pomažu obiteljima kojima takva nepravda prijeti da se presele u druge europske zemlja kao što je Francuska.