Špijuni

LES ESPIONS

, 1957., Francuska, Italija, 125 min.

drama

0.0

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1

Hej! Trebamo i tvoju ocjenu

Ugledni psihijatar i direktor ustanove za duševne bolesnike dr. Malik nakon upoznavanja sa pukovnikom Howardom uplete se u međunarodnu špijunsku aferu.

Godine 1957. Hladni rat je na vrhuncu a u međunarodnim odnosima vladaju nepovjerenje i paranoja. U takvim okolnostima, dok se bori za opstanak psihijatrijske klinike koju vodi a kojoj kronično nedostaje novca i pacijenata, psihijatar Malik (G. Séty) zaključi da nema izbora i da mora prihvatiti ponudu američkog obavještajca Howarda (P. Carpenter). On dr. Maliku nudi pet milijuna franaka, a liječnik mora na nekoliko dana u bolnici smjestiti zagonetnog Alexa (C. Jürgens), osobu za koju se zanimaju tajne službe drugih zemalja i za njim intenzivno tragaju. Kad već istog dana sve osoblje zamijene drugim i nepoznatim ljudima, te kad sutradan ujutro u ustanovu nahrupi mnogo ljudi, dr. Malik će shvatiti da se upleo u nešto vrlo ozbiljno. Što je još gore, čini se da nikome od njih ne može vjerovati, ni naizgled dobrodušnom Amerikancu Samu Cooperu (S. Jaffe) ni krutom i otresitom Rusu Michelu Kominskom (P. Ustinov), pa čak ni poslužitelju u baru preko puta, niti djetetu koje se igra na ulici...

Dinamična, zabavna i efektno pomaknuta satirična kriminalistička drama temeljena na romanu "Le Vertige de minuit" češkog pisca Egona Hostovskog, jedno je od manje poznatih ali svakako ne i manje uspjelih ostvarenja glasovitog francuskog scenarista i redatelja Henri-Georgesa Clouzota (Nadnica za strah, Demoni).

Riječ je o duhovitom i razmjerno ambicioznom djelu u kojem se Clouzot, svojevrsna francuska inačica Alfreda Hitchcocka te majstor u kreiranju slojevitih protagonista i poigravanju napetošću, na inteligentan, maštovit i frivolan način u jeku Hladnog rata pozabavio tada zategnutim međunarodnim odnosima i hladnoratovskom paranojom. Režija je razigrana i sugestivna, scenarij koji supotpisuje Clouzotov suradnik Jérôme Géronimi (Veliki manevri) obiluje farsičnim humorom i duhovitim dijalozima, a izdvojiti vrijedi i odličnu crno-bijelu fotografiju Christiana Matrasa (Velika iluzija, Mliječni put), kao i dojmljivu glazbu Georgesa Aurica (Praznik u Rimu, Nevini). Za uspjeh djela zaslužni su i sjajni glumci predvođeni C. Jürgensom (Bitka za Britaniju, Špijun koji me volio) i slavnim dvostrukim oskarovcem P. Ustinovim (Quo Vadis, Spartak).