Ja sam ovaj film gledala prije 3 ili 4 godine jer je na jednom trackeru bio proglašen prvim među 10 najbolesnijih filmova. Zanimalo me, naravno, jer i inače gledam svašta pa rekoh ajde da vidimo što je tako šokantno.
Nisam pogledala film u komadu, već napreskokce i kraj, čisto da vidim hoće li biti neki happy end (tipa da je sve bio san).
Ono na što me film potaknuo je daljnje istraživanje i proučavanje "materije" (među kojima su Marquis De Sade, Erzsebet Bathory) - zovite me naivnom, ali meni je i dalje nevjerojatno da su takva (i gora) mučenja stvarno postojala (a postoje i danas, jbg) i to film čini još odvratnijim, groznijim. Sama pomisao da se to nekad radilo, radi se i radit će se izaziva mi mučninu. Osim ovog filma, među tih 10 bili su s nekim kanibalima na otoku, neki o eksperimentima za vrijeme 2. svjetskog rata u Aziji... zbilja bolesno, ja nijedan nisam mogla gledati u komadu.
Oni koji se razumiju u film vjerujem da mogu razglabati, kako je cala @ rekao, o umjetničkom dojmu, poruci i tako dalje... ja (nažalost) vidim samo bolestan, potresan film. Eventualno kad i ako razmišljam da se tako nešto događa(lo) onda se slažem: dobro je dati poruku, osvijestiti ljude da je tako nešto moguće. Inače, takvi filmovi zbilja nisu za prosječnu publiku...