Film prati Baubyjevu priču do najsitnijih detalja - njegov pad od bogataša i rođenog plejboja do žrtve moždanog udara vezane za bolnički krevet, s oštećenim mozgom, koji mu ne dozvoljava da govori niti da pokrene bilo koji mišić. Ovaj svojevrsni zatvor za Baubyja postaje neka vrsta "ronilačkog zvona" - ono iz kojeg se ne može pobjeći. S netaknutim umom prekaljenog urednika, jedina utjeha mu je "leptir" njegove očigledno bezgranične mašte i sjećanja. S obzirom na fizička ograničenja, Bauby je imao samo jedan kanal komunikacije s vanjskim svijetom - pokrete oka. Pokretanjem lijevog oka i treptanjem ne samo da je bio u vezi sa svijetom oko sebe nego je - na opće zaprepaštenje - napisao memoare pomoću koda koji je predstavljao slova abecede.