Matt Calder (R. Mitchum) dolazi u naselje rudara koji traže zlato kako bi pronašao svog devetogodišnjeg sina Marka (T. Rettig). Mark je tu bio ostavljen nakon što je njegov otac osuđen na zatvor, jer je ustrijelio s leđa nekog zločinca koji mu je htio ubiti prijatelja. Prije odlaska s ocem na farmu Mark se pozdravi s lijepom pjevačicom iz saloona, Kay Weston (M. Monroe). Kraj Mattove farme teče divlja rijeka. Jednog dana on spasi od utapanja dvoje putnika na splavi. Ona je Kay, a on je kockar Harry Weston (R. Calhoun) za kojeg se ona želi udati. Harry je varajući na kockanju dobio od nekog rudara parcelu sa zlatom. Sad mu se žuri da je registrira u gradu prije no što se pojavi njezin prevareni vlasnik. Na silu otme Mattu jedinu pušku i jedinog konja i odjuri u grad. Iza sebe ostavi Kay po koju će se tobože vratiti. Uz rijeku se ne može preživjeti bez oružja, pa Matt, Mark i Kay zaplove na splavi bježeći pred Indijancima. Nastoje se domoći grada i ukradene puške i konja. Jedino oružje koje Matt ima je lovački nož... Šezdesetih godina u Americi su se počeli snimati filmovi ceste. U njima su junaci putovali cestom koja nije bila samo poprište raznih dogodovština nego i metafora za život. Tako je u ovom vesternu s rijekom koja nezaustavljivo teče poput života i donosi uspone i padove onima koji njom plove. Ni jedan od tih ljudi, kao u svim filmovima redatelja Otta Premingera (1906-1986), nije ni samo dobar ni samo loš, a ako je netko baš jako loš može se iskupiti iskoristi li priliku za to. Taj je motiv ovaj veliki američki redatelj austrijsko-židovskog podrijetla varirao u većini svojih glasovitih filmova od "Laure" (1944), preko "Čovjeka sa zlatnom rukom" (1955), "Dobar dan, tugo" (1958), "Anatomije jednog umorstva" (1959), pa do posljednjeg - "Ljudskog faktora" (1979). Od Premingerovih četrdeset filmova neki su bili adaptacije romana-bestselera a neki snimani prema originalnim scenarijima, neki su bili skupi i spektakularni a neki jeftini, različitih žanrova, ali uvijek s pečatom njegove čvrste redateljske ruke. Ipak, upravo zbog te doze realizma mnogi ubrajaju "Rijeku bez povratka" u klasične vesterne, a gluma Marilyn Monroe ni u jednom filmu ni prije ni poslije nije bila bolja.