Bob Harris (Bill Murray) i Charlotte (Scarlett Johansson) dvoje su usamljenih Amerikananca u Tokiju. Bob je filmska zvijezda čija slava polako blijedi, a u Japanu snima spot za whiskey, dok je Charlotte mlada žena koja je u Tokio stigla sa suprugom fotografom. Slučajno se susreću u hotelskom baru, a njihovo druženje uskoro prerasta u iznenađujuće prijateljstvo.
Na prvi pogled, mlada Charlotte i sredovječni Bob nemaju gotovo ništa zajedničko, osim što govore istim jezikom. Okruženi Japancima, izgubljeni u vlastitom i tuđem svijetu, uspostavit će posebnu vezu koja vjerojatno neće potrajati, ali će u njihovim sjećanjima živjeti zauvijek…
Sofia Coppola, kći velikana američkog filma Francisa Forda Coppole, zbog svog je obiteljskog podrijetla redovito nailazila na nerazumijevanje kad god se u ranoj mladosti pokušala baviti filmom, poglavito glumom. Kritika ju je sasjekla zbog uloge u trećem dijelu očeve sage "Kum" (1990), pa se mlada filmašica tek krajem desetljeća odvažila samostalno režirati. Kritika je vrlo dobro prihvatila njezin dugometražni prvijenac "The Virgin Suicides" (1999), da bi nakon četiri godine Sofia Coppola doživjela doslovno planetarni uspjeh filmom "Izgubljeni u prijevodu" koju je kao kompletna autorica - redateljica, scenaristica i koproducentica (uz Rossa Katza) - snimila za samo 27 dana u Tokiju i Kyotu.
Iako je film u američka kina stigao bez većih očekivanja, usmena ga je predaja učinila art-hitom, a nominacije za strukovne nagrade na prijelazu iz 2003. u 2004. pravim konkurentom naslovima blockbustera poput "Gospodar prstenova: Povratak kralja" i trilera "Mistična rijeka". Uspjeh doista nije iznenađenje. Pričom, stilom i ozračjem vrlo originalni, što ga je istaknulo u moru manje-više sličnih filmova, "Izgubljeni u prijevodu" osvojili su i ljubitelje istančanog filmskog izraza i širu publiku željnu nehinjenih emocija i likova od "krvi i mesa". Bez dramatičnog zapleta i isto takvog raspleta, rad Sofije Coppole najbolje je opisati kao "film tijeka emocija". Naime, sve se događa u prostoru emotivnog zgušnjavanja odnosa dvoje središnjih likova, pri čemu se radi o jednoj od najboljih filmskih priča na temu platonske ljubavi i prijateljstva.
Posve drukčija sredina, u ovom slučaju hiperurbanizirani, ali i dalje kulturološki specifični Tokio, katalizirat će vezu sredovječnog Amerikanca i njegove upola mlađe sunarodnjakinje na način na koji se to nikad ne bi dogodilo u, recimo, New Yorku ili Los Angelesu. Stoga je uz likove Boba i Charlotte treći glavni i ravnopravni lik Tokio kojemu je ovo zasigurno jedno od najromantičnijih izdanja na filmu uopće. Osim izvrsne priče s pažljivo osmišljenim likovima film osvaja i minucioznim redateljskim postupcima punim brige za detalje i razvijanje atmosfere međuljudskog razumijevanja i potrebe jednog čovjeka za drugim.
U glavnim su ulogama idealno izabrani Bill Murray (Istjerivači duhova, Beskrajni dan) za kojega je Sofia Coppola izjavila d je mislila baš na njega pišući scenarij, te Scarlett Johansson (Svijet duhova, Djevojka s bisernom naušnicom) koja sa samo devetnaest godina glumi tako zrelo i koncentrirano da je zaslužila svaku pohvalu izrečenu za svoj nastup.
Zato ne čudi pregršt priznanja i nagrada koje je film dobio: Oscar za scenarij, uz još tri nominacije, uključujući i nominaciju za najbolji film, zatim tri Zlatna globusa (najbolji mjuzikl/komedija, te najbolja ženska i muška uloga u mjuziklu/komediji), César za najbolji strani film, te tri BAFTA-e. Ni komercijalni uspjeh nije izostao, pa se uloženih 4 milijuna dolara višestruko vratilo kroz zaradu u svjetskim kinima od čak 120 milijuna dolara čime je film Sofije Coppole postao jedan od najisplativijih kinoprojekata u 2003. Napokon, treba istaknuti i atmosferičnu glazbu nekoliko skladatelja, dojmljivu fotografiju Lancea Acorda, Murrayjevu sposobnost improviziranja dijaloga, te činjenicu da se redateljičin otac prihvatio dužnosti izvršnog producenta, a da je ona sama, kao jedna od rijetkih filmskih autorica u povijesti, bila nominirana za Oscara u kategoriji najbolje režije.