Radio Box

Egzistencijalne priče pet emotivnih mladih prostitutki koje rade u tokijskom bordelu

Naša ocjena8/10
Vaša ocjena8/10

Crvena četvrt

STREET OF SHAME / AKASEN CHITAI

, 1956., Japan, 87 min.

drama

7.6

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1

Hej! Trebamo i tvoju ocjenu

Riječ je o posljednjem Mizoguchijevu filmu, svojevrsnom labuđem pjevu velikog umjetnika koji je iste godine kad je film snimljen umro od leukemije u dobi od svega 58 godina. Posrijedi je emotivna i angažirana karakterna studija skupine žena kroz čije sudbine Mizoguchi jasno ukazuje na represivnost i licemjerje patrijarhalnog japanskog društva u kojem su žene ponižavane i iskorištavane.

Bordel Dreamland u tokijskoj četvrti Yoshiwara sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća. U bordelu radi pet prostitutki, vrlo emotivnih mladih žena koje su u borbi za opstanak a pod prijetnjom zabrane prostitucije svakodnevno izložene iskorištavanju. Sve one maštaju o ostvarenju nekih sretnijih i boljih života, neke od njih i s obiteljima koje imaju. Mlada Mickey (M. Kyô) je cinična i temperamentna djevojka slobodnog duha, kojoj će planove poremetiti neočekivani posjet oca (T. Ogawa) koji želi da se ona vrati s njim u Kobe. Nešto starija Hanae (M. Kogure) obitelji je privržena žena koja ovim poslom uzdržava nezaposlenog supruga i dijete. Dok Yasumi (A. Wakao) pokušava štedjeti da bi isplatila dugove, zbog čega održava vezu s klijentom koji je zaljubljen u nju, znatno starija Yorie (H. Machida) priželjkuje udaju za mladića s kojim bi započela novi život. A Yumeko (A. Mimasu) je izuzetno stid zbog posla kojim se bavi, te se nakon mnogo godina namjerava vratiti u dom svojih roditelja koji podižu njezinog sina.

Godine 1956. prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji, sjajna egzistencijalna drama "Ulica srama" glasovitog japanskog redatelja Kenjija Mizoguchija (Legenda o Ugetsuu, Priča posljednje krizanteme, Život O´Haru, galantne žene) izuzetno je uspjela adaptacija romana Yoshiko Shibaki.

I ovaj autorov film odlikuju rafinirani vizualni stil, izuzetno sugestivna i poetična režija te efektna uporaba scenografije, kostimografije, fotografije, glazbe i mizanscene. Suptilno i izrazito pomno karakterno profilirajući svoje junakinje, Mizoguchi ih uz suradnju scenarista i svog čestog suradnika Masashigea Narusawe (Legenda o klanu Taira, Princeza Kwei-fei) prikazuje kao dostojanstvene i empatične osobe zlatna srca. Dotane vrline djela su impresivna i vrlo atmosferična fotografija uglednog Kazua Miyagawe (Rashômon, Yôjinbô), kao i izvrsna glazba nagrađivanog Toshirôa Mayuzumija (Odsjaji u zlatnom oku), za rad na spektaklu "Biblija" Johna Hustona 1967. nominiran za Oscara. Glumačku postavu predvodi odlična M. Kyô (Legenda o Ugetsuu), a njezine su partnerice A. Wakao (Plutajuće trave), M. Kogure (Pijani anđeo) i H. Machida (Tihi dvoboj).