Od nizina Hisarlika, preko nacističkog bunkera, do mračnih podruma najvećeg muzeja u Moskvi. U društvu Homera i slijedeći trag bogatog poslovnog čovjeka Heinricha Schliemanna, pratit ćemo stvarnu odiseju Prijamovog zlata, poznatog i pod nazivom Trojansko zlato, dugu više od tri tisućljeća. U 19. stoljeću više je istraživača odlučilo pronaći izgubljeni grad Troju u želji da doznaju jesu li Homerova djela stvarna ili izmišljena. Među njima je bio i Heinrich Schliemann, njemački poslovni čovjek koji je postao ključna osoba u priči o tom gradu. Schliemann je rođen 1822. godine u Neubukowu u Mecklenburgu. Imao je tvrtku za trgovinu indigom i zlatom u Sankt Peterburgu, a bio je opsjednut pronalaskom Troje. Konzularni službenik na području istočnog Sredozemlja po imenu Franck Calvert, također entuzijastični arheolog-amater, bavio se istraživanjima u Hisarliku u Turskoj. Calvert i Schliemann sastali su se te su, na temelju Homerovih opisa, zaključili da je Troja bila smještena upravo ondje. Iskapanja su trajala tri godine, od 1871. do 1873. Jednog su dana naišli na tragove prvih fortifikacija. Vanjski bedem, tvrđava. Pronašli su Troju. A zatim je Schliemann došao do neočekivanog otkrića. Iskopao je ogrlicu, dijademu, naušnice, prstenove i brojne druge predmete. Zaključio je da je zasigurno riječ o Prijamovom zlatu. Oduševljen time što je ostvario svoj cilj, pronašao blago i proslavio se, Schliemann je često nastupao u javnosti te pisao o svojim otkrićima. Međutim, s vremenom su ta otkrića dovedena pod znak pitanja, budući da se podaci o njima jednostavno nisu poklapali. Povjesničari i arheolozi bili su sumnjičavi, osobito kad su otkrili da su Schliemannove arheološke metode bile manjkave. Činjenica što nije vodio bilješke praktički je onemogućila povezivanje dragocjenih predmeta s točnim povijesnim razdobljima i slojevima iz kojih su iskopani.