Ruski pjesnik Andrej Gorčakov (O. Jankovski) senzibilan je te obiteljskim i intimnim problemima mučen čovjek koji zbog pisanja knjige o svom osebujnom sunarodnjaku, skladatelju Sosnovskom, boravi u Toscani. Proučavajući život Sosnovskog, koji je kao darovit umjetnik u Italiji boravio tijekom 17. stoljeća, Andrej otkriva da je on bio toliko mučen nostalgijom da se ubrzo vratio u Rusiju. Naime, između života slobodnog umjetnika u zemlji koju nije razumio, i života neslobodnog čovjeka u domovini za kojom je čeznuo, Sosnovski je naposljetku izabrao ovo drugo. No nešto je u njegovom životu ipak pošlo po zlu, jer si je Sosnovski nedugo nakon povratka u Rusiju vješanjem oduzeo život. Dok uz pomoć talijanske prevoditeljice Eugenije (D. Giordano) obilazi neka mjesta u tom dijelu Italije, Andrej pokušava shvatiti što je Sosnovskog natjeralo na suicid. Napokon srodnu dušu pronalazi u mentalno hendikepiranom Domenicu (E. Josephson), nekadašnjem profesoru matematike opsjednutom proročanstvima o kraju svijeta. Godine 1983. na festivalu u Cannesu nagrađena za najbolju režiju te ovjenčana nagradom FIPRESCI i Nagradom ekumenskog žirija, impresivna egzistencijalna drama "Nostalgija" još je jedno fascinantno ostvarenje glasovitog ruskog scenarista i redatelja Andreja Tarkovskog. U svojoj knjizi "Sculpting in Time" pišući o ovom filmu, Tarkovski tvrdi da je riječ o djelu u kojem se želio na suptilan način pozabaviti ruskom nostalgijom, često kobnom privrženošću široke ruske duše domu i domovini, svim onim osjećajima i stanjima koji progone i muče ruskog čovjeka daleko od rodnog kraja. Također dodaje da tijekom rada na filmu nije mogao ni pretpostaviti da će i njega do kraja života intenzivno mučiti osjećaji nepripadanja i nostalgije, te da će do kraja svojih zemaljskih dana snažno patiti od neizrecive unutarnje boli. "Nostalgija" je vizualno fascinantno, neponovljivo sugestivno režirano, iznimno poetično i naglašeno meditativno ostvarenje satkano od redateljevih intimnih čežnji i uvjerenja. Riječ je o snolikom remek-djelu, svojevrsnom celuloidnom životnom putovanju Andreja Tarkovskog kakvoćom usporedivom s autorovim najpoznatijim ostvarenjima (Andrej Rubljov, Ivanovo djetinjstvo i Žrtvovanje), koje podjednako osvaja superiornom likovnošću, sjetnim i tjeskobnim ozračjem, dojmljivim umetanjem religijskih motiva i izvrsnim nastupima glumačke postave u kojoj je i veliki švedski glumac E. Josephson (Fanny i Alexander, Samo jednom se ljubi). Vrijedi napomenuti i da je riječ o prvom redateljevom filmu realiziranom izvan tadašnjeg Sovjetskog Saveza, koje je nakon odustajanja ruske producentske tvrtke Mosfilm završeno zahvaljujući sredstvima talijanske državne televizije i francuske tvrtke Gaumont, zbog čega je Tarkovski naknadno ponovno snimio dijelove prethodno već snimljene u Rusiji.