Budući da je više od pola svog života proveo na mučnom mjestu, punom nasilja, agresije i silovanja, nije imao priliku odrasti kao svi drugi. Nakon 19 godina čekanja smrti, Daniel izlazi iz zatvora nakon što se provjerom DNK dokaza ustanovilo da on nije silovao Hannu, svoju djevojku, za čije je silovanje i ubojstvo osuđen, a za koje ne znamo je li ga i počinio. Iščekujući smrt puna dva desetljeća, zlostavljan, izoliran u ćeliji bez prozora i komunikacije sa svijetom, Daniel začudo nije izgubio zdrav razum. Prihvatio je sudbinu koja ga je snašla, naučio je cijeniti vrijeme između sekundi i usmjerio ga na čitanje knjiga i autorefleksiju.