Iako ne gledam Sulejmana Veličanstvenog, tu i tamo sam imao prilike vidjeti koju minutu i mogu reći da je ova serija najgledljivija od svih turskih sapunica, telenovela i serija kojima smo zatrpani.
Produkcija nije štedjela na kostimima i interijerima što je vidljivo u svakom kadru. Evociranje epohe Turskog carstva i njegovog širenja u Europu i po Sredozemlju uspješno je dočarano. Atmosfera i moć Carstva opipljivi su i toliko uvjerljivi da se stječe dojam kao da je povijest oživjela. No ono zbog čega je ova serija toliko intrigantna su scenarij i dijalozi koji savršeno dočaravaju dvorski način ophođenja, spletkarenje, borbe za utjecaj i moć unutar društvene hijerarhije, te opasnosti koje likovima prijete sa svih strana neovisno o uživanom položaju ili naklonosti vladara.
Radnja serije odvija se u i oko harema u kojemu se žene bore za utjecaj koji im omogućava titula sultanove priležnice, a još više sama sultanova naklonost jer jedino na taj način mogu svojoj djeci osigurati budućnost i prijestolje carstva. Cijeli taj koloplet zavjera, intriga, napetosti, opasnosti, savezništava i izdaja, kako dvorskih tako i povijesno - političkih, uvlači gledatelja u radnju poput kakvog magneta u stilu najuzbudljivijih trilera.
Ženska zloća u seriji prikazana je u svom najgorem, najdestruktivnijem i najbešćutnijem obliku (ovdje nema govora o ženama kao nježnijem i slabijem spolu), te je na neki način odraz muškog ratničkog svijeta gospodara, ratnika, vojnika (što počiva na leđima seljaka, slugu i robova) od malih nogu kaljenih surovošću, poslušnošću, odgovornošću, brutalnošću, strogoćom i okrutnošću kroz odgoj i dužnosti nametnute rođenjem i položajem unutar hijerarhijskog, društvenog uređenja.