Iza Jure Ozmeca u uvodu emisije "Ususret Olimpijskim igrama" (HTV2,14.20) stajala je brojka 3 - samo su još tri dana do početka Olimpijskih igara u Kini! I nakon današnjeg podsjećanja na OI u Atlanti, 1996. samo su još dvije Olimpijade ostale za rekapitulirati.
Nakon prvih OI na kojima smo nastupili, 4 godine poslije došli smo i do prvog zlata. Razveselili su nas rukometaši, ali i vaterpolisti sa srebrom.
Legendarno je rukometno finale protiv Švedske, vodili smo na početku čak 6:1, a Šveđani su nakon toga do kraja bili blizu. Trener Velimir Kljajić izvrsno je rotirao igrače, a samu završnicu uz komentar Bože Sušeca vidjeli smo integralno. Jović je zabio minutu prije kraja za 26:24, pa Olson smanjio. Ostaje 45 sekundi strepnje, i Neno Kljajić pogađa za 27.25. 7 sekundi prije kraja Šveđani su smanjili, mi čuvamo loptu i Čavar daje gol za za 28:26 sa zvukom sirene, ali gol nije priznat! Olimpijski smo prvaci i radujemo se još jednoj "gusjenici!...
Vaterpolisti su osvojili srebro, Jugoslavija je svladana u četvrtfinalu, a Mićo Dušanović kao i danas kod komentara tenisa sve preosobno doživljava. Italiju smo nakon sudačkih nepravdi ipak dobili u polufinalu, a u finalu ostali bez isključenog trenera Silića, i nije išlo do zlata.
Najviše se očekivalo od košarkaša, srebrnih s prošlih igara - no došlo je do raspada sistema. S Litvancima smo igrali 2 produžetka, i na kraju izgubili sa 81:83, Kurtinaitis nas je torpedirao. U četvrtfinalu smo s Australcima izgubili 70:66, i na kraju osvojili tek 7. mjesto. Slavko Cvitković komentirao je da je bljedilo Rađe presudilo, ali i nedostatak vođe, tragično preminulog Dražena Petrovića. Amerikanci su u finalu bili bolji od Jugoslavije.
Nadajmo se da će 12 godina kasnije naši košarkaši od kojih se nije očekivao ni plasman na OI, a kamoli medalja, sad ići suprotno - i sve iznenaditi, kao tad rukometaši!