Samo četiri dana prije početka Olimpijskih igara u Kini, u emisiji "Ususret Olimpijskim igrama" (HTV2,14.20) Jura Ozmec nas je u uvodu (bez Milke Babović - jer pušten je samo originalni ton sa svih prijenosa) podsjetio na nama posebne igre, 1992. u Barceloni, prve ljetne na kojima smo nastupili!
Goran Ivanišević nosio je zastavu i kasnije to opravdao sa dvije bronce - u singlu, protiv Francuza Santoroa, te u paru sa Prpićem!
Ipak, najviše je odjeknulo košarkaško "srebro zlatnog sjaja". U polufinalu smo pobijedili ZND (ex SSSR) sa košem prednosti, Dražen Petrović zabio je 9 sekundi prije kraja oba bacanja za pobjedu jer smo do kraja obranili svoj koš od njihova napada. To nam je dalo našu najlegendarniju košarkašku utakmicu, sa profesionalcima NBA lige.
Jasno je bilo da ih ne možemo dobiti (pravi "dream team": Johnson, Jordan, Pippen, Barkley, Robinson...) no u prvom poluvremenu bar smo ih malo zabrinuli. Legendarno je naše vodstvo od 24:23 kad je Arapović zakucao polovicom prvog poluvremena, pa još povisio na 25:23 nakon slobodnog bacanja!
Trener Skansi, pa i svi pred malim ekranima uživali su, no poslije je sve došlo na očekivano, Amerikanci su zapeli i na kraju je bilo velikih 117:85. Nažalost, ubrzo smo ostali bez Dražena i naša košarka krenula je silaznom putanjom, no plasmanom u Peking vjerojatno smo prekinuli niz prokletstava.
Pred još jedno veliko natjecanje i očekivanih nekoliko medalja, postavlja se pitanje koji je najveći rezultat hrvatskog sporta dosad: dva olimpijska zlata rukometaša, srebro košarkaša na ovim igrama, zlata Janice Kostelić na zimskim OI, pobjeda teniske reprezentacije u Davis cupu, osvajanje Wimbledona Gorana Ivaniševića, Roland Garrossa Ive Majoli, bronca nogometaša na SP u Francuskoj... A ako u to uvrstimo i "službeno" Yu medalje (Mate Parlov, Đurđica Bjedov...)? Sigurno će i to biti tema nekih sljedećih sportskih emisija...