Većina publike koja je u petak gledala premijeru predstave Svršimo s Božjim sudom part one, izašla je iz Tvornice kulture s upitnikom na glavi. Što je autor Antonin Artaud, s ovim komadom htio reći?
Predstava (ili ako hoćete performans) toliko je apstraktan i šizofren da ga je teško razumjeti i s prilagođenim titlovima, iako se izvodi na hrvatskom jeziku. Probali bismo vam u nekoliko crta reći o čemu se tu zapravo radi, ali to je zaista nemoguće.
Redateljicu ovog komada, a ujedno i glavnu (jedinu) glumicu Senku Bulić, Artaud je ipak inspirirao. Nije, rekosmo, jasno zbog čega, no treba se priznati da Bulićka na sceni jednostavno briljira. Posebno je upečatljivo plesanje oko štange i emocije koje prate svaku njezinu kretnju, govor.
Nažalost, sve to pada u vodu kada nema neke poante. Kada pogledate ovakvu ili sličnu predstavu, promislite da oni kritičari koji kažu da se novac iz proračuna za kulturu dijeli na svakakve budalaštine, i nisu baš u krivu.
M.M.