Piše: Dragan Antulov
INVAZIJA SVIJETA: BITKA LOS ANGELES
(BATTLE: LOS ANGELES)
uloge: Aaron Eckhart, Michelle Rodriguez, Bridget Moynahan, Michael Pena, Ramon Rodriguez
scenarij: Christopher Bertolini
režija: Jonathan Liebesman
proizvodnja:Columbia, SAD, 2011.
trajanje: 116 '
O tome kakav će biti ishod ratova koje su američke oružane snage vodile i još vode na Bliskom istoku je teško reći, ali se onaj za "srca i umove" Hollywooda u proteklom desetljeću činio posve izgubljenim. Teško je bilo pronaći ijedno holivudsko ostvarenje u kojima američki vojni pohodi nisu prikazani kao genocid, jeftin pokušaj skupljanja političkih bodova ili kao cinična pljačka nečijih resursa, a njihovi sudionici kao nadrogirani i pijani "white trash" luzeri među kojima će i najveći idealist postati beznadežna olupina ili psihopat koji uživa u klanju tamnopute muslimanske dječice. Naravno, čim je u Bijelu kuću zasjeo netko po holivudskom ukusu, tako se promijenio i stav prema formacijama kojima taj netko zapovijeda, pa se može očekivati više filmova u kojima će se, kao u doba kada su žarilo i palilo Spašavanje vojnika Ryana, američka vojska slaviti kao plemenita spasiteljica svijeta te grcati u američkom militarizmu i šovinizmu. Prvi film koji bi se mogao shvatiti kao najava novog trenda jest vojnički SF-spektakl Invazija svijeta: Los Angeles.
Zaplet filma, smještena u izuzetno blisku budućnost – ljeto 2011. godine – je prilično jednostavan. Zemlju počinju zasipati meteori za koje se poslije ispostavi da su zapravo svemirski brodovi za prijevoz vojske neprijateljski raspoloženih vanzemaljaca koji, po svim pravilima ratne vještine, prvo napadaju strateške luke među koje, naravno, spada i Los Angeles. Osvajačima, koji raspolažu sa izuzetno razornim oružjem, se jedino može suprotstaviti američke oružane snage, uključujući marinske postrojbe iz San Diega. Jednu od njih vodi mladi i neiskusni poručnik Martinezom (Rodriguez), a kome pomaže stožerni narednik Nantz (Eckhart), iskusni veteran pred umirovljenjem kojem, pak njegovi vojnici ne mogu oprostiti pogibiju drugova u Iraku. Postrojbi je naređeno da iz opustošenog centra Los Angelesa pokušaju evakuirati zaostale civile prije nego što zrakoplovstvo bombama pokuša eliminirati vanzemaljski mostobran.
Čak i gledateljima koji prilično neredovito prate suvremenu holivudsku produkciju će u oči upasti kako je Invazija svijeta: Los Angeles, najblaže rečeno neoriginalan film. Radnja i njeni glavni elementi su tako "posuđeni" od bezbroj filmova o vanzemaljskoj invaziji, bilo da je riječ o Danu nezavisnosti i Transformerima, a "subjektivni" pristup, odnosno stajalište "malih ljudi" uhvaćenih u veliki kaos prilično podsjeća na Cloverfield. Južnoafrički režiser Johathan Liebsman se, pak, potrudio da vanzemaljci i njihova tehnologija malo previše podsjećaju na one u Distriktu 9, znamenitom ostvarenu svog zemljaka Neilla Blomkampa. S druge strane, ljudskim protagonistima se dalo još manje pažnje – svedeni su na najjednostavnije i to, naravno, "politički korektne" stereotipove (crnci, Hispanoamerikanci, imigranti, žene). Za njihovu sudbinu, za razliku od kolega u Cameronovim Aliensima, gledatelj čak i da hoće, nije u stanju brinuti. Dodatni klišeji su posljedica nastojanja da se sadržaj prilagodi cenzorskim standardima PG-13 rejtinga, uključujući iritantni običaj da usprkos masovnog razaranja nema prolivene krvi ili odrezanih udova, kao i scenarij koji kao čarobnim prstenom čuva dražesnu dječicu i kućne ljubimce od bilo kakve zle sudbine.
S druge strane gledateljima koji od današnjih holivudskih filmova ne traže ništa više od koliko-toliko pristojne zabave - a Hollywood se posljednjih godina pobrinuo da standardi uistinu budu niski – Liebesmanovo ostvarenje ne bi trebalo predstavljati posebno veliko razočaranje. Iako je u film utrpana hrpa novca za specijalne efekte, oni se ne doimaju kao svrha sami sebi, a akcijske scene su uzbudljive i, koliko god je za film ovakvog tipa moguće, realistične. Liebesman je u nastojanju da spoji znanstveno-fantastički "high concept" sa "cinema verite" uzusima suvremenog ratnog filma napravio dobar posao, koristeći kao inspiraciju, između ostalog, i dokumentarne slike uličnih borbi u Iraku. A i glumačka ekipa je, usprkos prilično nezahvalnih i lako zaboravljivih uloga, obavila dobar posao. To se prvenstveno odnosi na od strane Hollywooda neopravdano podcijenjenog Eckharta koji u ulozi prekaljenog opakog marinca nastoji što više – ne samo stilom glume nego i fizički – ponovno oživotvoriti legendarnog Johna Waynea. Rezultat svih tih napora teško da će ući u anale sedme umjetnosti, ali u usporedbi sa većinom ostvarenja koja dolaze iz suvremenog Hollywooda, ipak zaslužuje palac gore.
OCJENA: 5/10