Piše: Dragan Antulov
NEMOGUĆI SUSRET
(THE ADJUSTMENT BUREAU)
uloge: Matt Damon, Emily Blunt, Adam Mackie, John Slattery, Michael Kelly, Terence Stamp
scenarij: George Nolfi (po priči Philipa K. Dicka)
režija: George Nolfi
proizvodnja: Universal/MRC Capital, SAD, 2011.
trajanje: 110 '
Philip K. Dick je jedan od rijetkih SF-pisaca koji se uspio iz probiti iz "geta" u kojeg se tradicionalno smještaju njegovi žanrovski kolege. To se, između ostalog, može zahvaliti i holivudskim ekranizacijama svojih djela, odnosno filmovima Blade Runner i Totalni opoziv čiji su kult-status i komercijalni uspjeh Dickovo ime učinili dijelom opće kulture. I, naravno, kao što se to u pravilu događa u Hollywoodu, riječi "Philip K. Dick" su u umu tamošnjih šefova studija postale sinonim za zlatnu koku, rezultiravši s nizom filmskih i TV-ekranizacija njegovog opusa. Isto tako nije bilo teško pretpostaviti da će se i na njih moći primijeniti izreka Dickovog kolege Theodorea Sturgeona prema kojoj je "95 posto svega s***e". Iako je bilo teško očekivati da će se baš tako lako doseći kult-status Scottovog filma ili komercijalni uspjeh Schwarzeneggerovog blockbustera, kasnije Dickove ekranizacije su u pravilu brzo isparile iz sjećanja. Po svemu sudeći, nešto slično bi se moglo dogoditi i filmu Nemogući susret, temeljenoj na Dickovoj kratkoj priči iz 1950-ih.
Protagonist filma je David Norris (Damon), mladi karizmatski kongresnik čija je izborna kampanja za Senat torpedirana kada se usred kampanje napije i u jednom lokalu gostima pokazuje stražnjicu. Na izbornu noć, tik prije nego što će pristašama morati priznati poraz, u zahodu upozna zanosnu Elise (Blunt). Susret je kratak, ali dovoljan da Davida nadahne da umjesto pripremljenog gubitničkog govora progovori "iz srca" te tako stječe simpatije nužne za nastavak političke karijere. Nekoliko godina kasnije, David, koji za život zarađuje u jednoj korporaciji, u autobusu slučajno sretne Elise; taj će susret isto tako imati nepredviđene posljedice. Zbog njega zakasni na posao gdje ga čeka šok u obliku kolega koji se doimaju zamrznuti u vremenu i na kojima neznanci u čudnim odijelima i sa šeširima na glavama obavljaju nekakve čudne stvari. Šokirani David pokušava pobjeći, ali ga neznanci hvataju i njihov šef Richardson (Slattery) mu objasni kako pripadaju "Uredu za podešavanje", organizaciji koja se brine da se svi događaji u svijetu dogode prema nečemu što nazivaju "Plan". David je zbog slučajnog susreta s Elise zakasnio na posao i tako poremetio"Plan"; jedini način da se to ispravi jest da David zaboravi na sve što je vidio, ali i isto tako i na Elise, koju više ne smije vidjeti. David se, međutim, s time ne može pomiriti te će njegovi napori da stupi u kontakt s Elise natjerati službenike "Ureda" da ga u tome pokušaju zaustaviti koristeći brojne neobične tehnologije i moći koje im stoje na raspolaganju.
Nemogući susret, za razliku od većine današnjih holivudskih filmova, predstavlja primjer filma koji je različit od onoga što pokazuje u traileru. Tako će gledatelji koji očekuju uzbudljiv SF-triler umjesto toga dobiti ostvarenje koje je žanrovski bliže filmu Divan život i sličnim populističkim nadnaravnim komedijama karakterističnim za Hollywood u drugoj polovici 1940-ih. Toga kao da je svjestan i sam Nolfi kada "Uredu", odnosno njegovim operativcima daje šešire kao modni detalj karakterističan upravo za to vrijeme.
Problem je u tome što "nadnaravnosti" u ovom filmu zapravo ima prilično malo, a slučajni susreti protagonista sa neobičnom i privlačnom ženom se doimaju kao romantična komedija kojoj je netko isisao sav humor. Ono što bi trebao biti glavni "štos" filma – ideja da alieni/nadnaravna bića koja upravljaju ljudskim sudbinama funkcioniraju poput ogromne, bezlične i ne uvijek efikasne birokracije – brzo se izliže. Još izlizanije zvuče pseudofilozofska i pseduopovijesna objašnjenja kojima se protagonistu pokušavaju objasniti prednosti predestinacije u odnosu na slobodnu volju. Nimalo ne pomaže ni potpuno promašeni glazbeni soundtrack Thomasa Newmana, a loš dojam će zaokružiti i "isforsirani" hepi end. Matt Damon i inače uvijek dobra Emily Blunt se trude koliko-toliko svoje likove i njihov odnos učiniti zanimljivim, ali je borba sa žanrovskom i konceptualnom konfuzijom scenarija uzaludna. Nolfiju se mora priznati da je Dicku pokušao pristupiti na neobičan način, ali i da je taj pristup doživio popriličan neuspjeh.
OCJENA: 3/10