Ponekad je opsesija dobra stvar (znanstvena otkrića, za početak), ponekad može biti jeziva (prestani me uhoditi), no kada se radi o filmu, opsesija je često vrlo fascinantna stvar. Na posljetku, neki filmovi znaju biti nejasni, pa je potreban fokusiran filmski čudak kako bi nam razjasnio neke stvari i popunio praznine. Naprimjer, jeste li se ikada zapitali koliko je Bill Murray, tj. Phill Connors, bio dugo zatočen u vremenskoj petlji u Beskrajnom danu?
Film nam nikada nije rekao točan broj godina, a redatelj Harold Ramis jednom je izjavio kako mora da je Murray bio zapeo oko 10 godina, iako se kasnije ispravio rekavši da mora da je bilo dulje.
Simon Gallagher sa filmskog bloga Obsessed With Film zato se potrudio točno izbrojati o kojem se vremenskom razdoblju radi, služeći se svim detaljima koji su se pojavili u filmu: koliko je potrebno da se nauče igrati karte (šest mjeseci ako se uči pet do šest sati dnevno), koliko dugo je potrebno da bi se postalo majstor ledenih skulptura (sedam godina za četiri do pet sati dnevno), koliko dugo je potrebno da bi se neki film pogledalo 100 puta, i tako dalje.
I, nakon sve te matematike (čak je uračunao i dodatne dane u prestupnim godinama, iako zar bi prestupne godine išta značile kad je Murray zarobljen u svijetu koji nikada zapravo ne kruži oko Sunca) koji je konačan odgovor? Ogromna 12,403 ponavljajuća dana, odnosno gotovo 34 godine, bio je Murray zatočen u bezvremenskom, egzistencijalnom limbu.
J.K.