Piše: Dragan Antulov
Turist
(Tourist)
uloge: Johnny Depp, Angelina Jolie, Paul Bettany, Stephen Berkoff, Timothy Dalton, Rufus Sewel, Christian de Sica
scenarij: L Florian Henckel von Donnersmarck, Christopher McQuarrie & Julian Fellowes
režija: Florian Henckel von Donnersmarck
proizvodnja: Columbia/GK Films/Spyglass, SAD, 2010.
trajanje: 118 '
Amerikanci vole govoriti kako su u njihovoj zemlji samo porez i smrt neizbježni. Europski filmaši koji dolaze u Zemlju slobodnih i Dom hrabrih tome mogu dodati i uništenje vlastite umjetničke reputacije. Barem se takav dojam može steći kada se vidi kako nijedan ili gotovo nijedan hvaljeni europski režiser u Hollywoodu nije uspio ispuniti očekivanja temeljena na njegovoj karijeri s ove strane Velike bare. Najnoviji primjer, pak, pruža Florian Henckel von Donnersmarck, njemački plemić čiji je debitantski film Život drugih nagrađen Oscarom za najbolji strani film. Njegovo sljedeće ostvarenje Turist je napravljeno u holivudskoj produkciji te je nominacijom za "Zlatnog globusa" u kategoriji mjuzikla ili komedije izazvalo publicitet, ali ne onakav kakvom su se njegovi tvorci nadali. Naime, s obzirom da je Turist, u najmanju ruku, teško smjestiti u žanrovske okvire mjuzikla i komedije, kao i masakr od američke kritike i ne baš veliku gledanost u kinima, javile su se teorije zavjere o tome da je nominacija osvojena na isti način na koji se na nekim nama bliskim prostorima osvajaju nogometna prvenstva ili parlamentarni izbori.
Von Donnersmarck i njegovi kolege Christopher McQuarrie i Julian Fellowes su scenarij temeljili na Antonyju Zimmeru, francuskom filmu iz 2005. godine u kome su nastupali Sophie Marceau i Yvan Attal. Radnja započinje u Parizu gdje policija u stopu prati Elise Ward (Jolie), privlačnu ženu za koju se vjeruje da je u vezi s Alexanderom Pearceom, tajanstvenim varalicom i pljačkašem vrhunskog kalibra koji se od duge ruke zakona čuva tako što nitko ne zna kako on, zapravo, izgleda. Elise tamo prima instrukcije da se ukrca u vlak za Veneciju te priđe prvom muškarcu odgovarajućeg izgleda kako bi vlasti uvjerila da je upravo to Pearce i tako svom partneru omogućila da na duže vrijeme zametne trag. Iako je poruka sa instrukcijama spaljena, nju uspije rekonstruirati John Acheson (Bettany), inspektor Scotland Yarda. U međuvremenu je kao lažni Pearce odabran Frank Tupelo (Depp), američki profesor matematike koji nakon smrti supruge odlučuje putovati Europom kao turist. Frank se čini duboko impresioniran time da se za njega zanima žena poput Elise, a još više kada uredi da joj pravi društvo u jednom od najelitnijih venecijanskih hotela. Da sve u toj priči nije u redu, postaje jasno tek kada Frank postane metom ruskih gangstera koje je angažirao Reginald Shaw (Berkoff), Pearceov bivši poslodavac koji ne bira sredstva ne bi li vratio novac koji mu je Peace bio ukrao.
Da nešto s Turistom neće biti u redu, moglo je biti jasno nakon vijesti o tome da je produkcija imala niz kadrovskih pretumbavanja, uključujući i samog von Donnersmarcka koji je nakratko napustio projekt zbog "kreativnih nesuglasica" s producentima. Dodatni znak za uzbunu je bila lavina vijesti o "neočekivanoj" bliskosti Deppa i Jolie na setu i navodnim ispadima ljubomore njihovim partnera – koji se lako mogao protumačiti kao očajnički pokušaj stvaranja publiciteta ostvarenju koje to objektivno ne zaslužuje. Ipak, čak ni takva upozorenja ne daju pravu predodžbu o tome koliko razočarenje predstavlja Turist.
Jedina stvar koja bi se mogla nazvati dopadljivom u ovom ostvarenju jesu europski pejzaži i lokacije, a i to uglavnom za američku publiku koja će, potraje li ova ekonomska kriza, njih ubuduće moći gledati jedino u filmovima. Ono što je trebalo biti glavna atrakcija ovog filma – dvoje vrhunskih holivudskih zvijezda kao par – pretvorio se u "mućak" zbog očiglednog nedostatka kemije; Jolie ovdje više izgleda kao robot za nošenje skupe odjeće nego nekakva femme fatale, a bradati i raščupani Depp se doima previše egzotično za hitchockovskog običnog čovjeka u neobičnoj situaciji.
Dojam bi trebali popraviti sporedni glumci, ali i oni ovdje uglavnom zakazuju – Bettany se još kako-tako trudi, Stephen Berkoff pak rutinerski odrađuje n-tu ulogu psihopatskog negativca, a mnogo zanimljiviji Timothy Dalton je potpuno potrošen kao Achesonov šef. Par rutinerskih akcijskih scena uz neuspješne pokušaje humora i malo šovinističkih stereotipova na račun Talijana bi mogli nekako biti gledljivi, ali ne u kombinaciji s dijalozima koji daju vjerojatnu predodžbu o tome kako zvuči vogonska poezija. Zbog svega toga će većini gledatelja najbolji trenutak Turista biti početak odjavne špice, odnosno spoznaja da je njihovo neugodno i nepotrebno iskustvo završeno.
OCJENA: 2/10