Piše: Dragan Antulov
uloge: Bruce Willis, Mary Louise-Parker, John Malkovich, Morgan Freeman, Brian Cox, Helen Mirren, Karl Urban, Rebecca Pidgeon, Richard Dreyfuss, Ernest Borgnine
scenarij: Jon & Erich Hoeber (po stripu Warrena Ellisa & Cullyja Humnera)
režija: Robert Schwentke
proizvodnja: Summitt Entertainment, SAD, 2010.
trajanje: 111 '
U nizu proturječnosti i apsurda koji krase današnji Hollywood se može pronaći i šizofreni odnos prema životnoj dobi. Dok se, s jedne strane, glumci i glumice s tri "banke" i više smatraju dovoljno mladima da tumače uloge tinejdžera u popularnim filmovima i TV-serijama, dotle se njihovi tek koje desetljeće starije kolege smatraju robom kojoj je "istekao rok", prikladnim isključivo za sporedne i karakterne uloge umirovljenika i čangrizavih staraca. "Starcem" se tako počeo smatrati čak i Bruce Willis, i to usprkos 55 godina zbog kojih bi, da nije holivudska zvijezda, morao krvavo crnčiti sljedeće desetljeće, a možda i više, prije nego što zasluži mirovinu u većini današnjih zapadnih zemalja. Zahvaljujući takvoj percepciji "starca" Willisu se prvi put dogodilo da tumači ulogu umirovljenika, a za što je priliku pružio Red, akcijska komedija temeljena na stripu, odnosno "grafičkom romanu" Warrena Ellisa i Culleya Hamnera.
Frank Moses, lik koji tumači Willis, nije, doduše, obični umirovljenik, ali ga na samom početku filma svejedno muče neki umirovljenički problemi, prije svega vezani uz prilagodbu novom, daleko manje uzbudljivom načinu života. Frank tako dosadu krati zahvaljujući Sarah (Parker), službenici federalnog mirovinskog ureda u Kansas Cityju kojoj se njen neobični klijent počeo toliko sviđati da s njime na radnom mjestu vodi duge i posve neprofesionalne razgovore. Mosesovu životnu svakodnevicu, međutim, prekine dolazak maskiranih i naoružanih napadača u njegovu kuću; Moses taj problem brzo riješi, ali mu je sasvim jasno da incident ima neke veze s njegovom bivšom karijerom tajnog operativca CIA-e, uključujući raznorazne "prljave poslove" čije razotkrivanje nije u interesu današnjih moćnika. Frank dobro pozna proceduru u takvim slučajevima, te odlazi u Kansas City i kidnapira Sarah kako bi spriječio da je naručitelji njegove likvidacije iskoriste za ucjenu. Nakon toga slijedi putovanje Amerikom prilikom koga se otkrije da je Frank tek jedno ime na nečijem popisu za likvidaciju. Da bi se izvukao iz nevolje potrebna mu je pomoć tima koji će činiti njegovi nekadašnji mentori, kolege, suradnici, ali i stari hladnoratovski protivnici.
Kod Reda će gledateljima vrlo brzo upasti u oči kako se scenarij Johna i Ericha Hoebera ne odlikuje nekom prevelikom originalnošću; zapravo, po svojim motivima i narativnim mehanizmima malo previše podsjeća na ovogodišnje Luzere, A-Tim i Plaćenike. Drugi ozbiljan problem mu je nerazmjer između akcije i humora, kao i nedovoljno "ispeglani" likovi, što se posebno vidi u slučaju glavnog CIA-nog progonitelja koga tumači Karl Urban. Također je propuštena prilika za stvaranje komične napetosti između Frankovih "prekaljenih" partnera i njegove djevojke koju je prisiljen sa sobom vući poput vreće kamenja.
Svi ti nedostaci bi vjerojatno ovaj film učinili negdledljivim da nije jedne stvari – izvrsne režije Roberta Schwentkea koji je u Ženi vremenskog putnika pokazao kako učiniti atraktivnim inače mlak sadržaj. No, pitanje da li bi i njemački filmaš spasio ovaj film da mu na raspolaganju nije stajala uistinu vrhunska, raznorodna i prilično raznorodna glumačka ekipa. Tu se Willis istakao kao pravi "timski igrač" i pristao biti druga violina glumcima koji, poput Morgana Freemana, Johna Malkovicha i Helen Mirren, pokazuju daleko više karizme i talenta od njega. Zbog svega toga se ne čini vjerojatnim da će Red ući u anale sedme umjetnosti, ali, s druge strane, gledateljima pribavlja ono što se Hollywoodu u posljednje vrijeme čini sve težim postignućem – zabavu.
OCJENA: 5/10