Piše: Dragan Antulov
AMERIKANAC
(THE AMERICAN)
uloge: George Clooney, Violante Placido, Thekla Reuten, Paolo Bonacelli, Ingrid Björkmann
scenarij: Rowan Joffe (po romanu Martina Bootha)
režija: Anton Corbijn
proizvodnja: Focus Features, SAD, 2010.
trajanje: 103 '
Svatko tko želi ilustrirati sve veći nesrazmjer između "božanskog" statusa pojedinih holivudskih zvijezda u medijima i komercijalnih rezultata filmova koje nose bi dobar primjer mogao pronaći u Georgeu Clooneyu. Bez obzira koliko dobra ili loša bila, Clooneyeva ostvarenja obično imaju problema s gledanošću, a ako i dožive nešto nalik na komercijalni uspjeh, to je ili rezultat kolektivnih napora (kao u Oceanovih 11) ili je taj uspjeh prilično relativan. Među potonje primjere bi se mogao svrstati Amerikanac, triler koji je uspio ostvariti određeni profit i doći na prvo mjesto gledanosti. Međutim, to dostignuće valja gledati u svjetlu činjenice da je premijeru imalo početkom rujna – u američkoj filmskoj publici tradicionalno nezanimljivom terminu, kao i da je 35 milijuna dolara prihoda naprama 20 milijuna dolara budžeta za današnje holivudske standarde predstavlja "siću".
Radnja, temeljena na romanu britanskog književnika Martina Bootha, je smještena u Europu gdje živi i radi Jack (Clooney), profesionalni ubojica kojemu dodatni izvor prihoda predstavlja izrada snajperskih i drugih pušaka za kolege. Film počinje u Švedskoj gdje Jackova idila s djevojkom Ingrid (Björklund) zahvaljujući napadu nepoznatih atentatora završava krvoprolićem. Jack, koji je iz svega jedva izvukao živu glavu, bježi u Italiju gdje ga šef Pavel (Leysen) odluči skloniti u jedan od planinskih gradića. Jack nastoji što temeljitije zatrti svoj trag i ne skretati previše pažnje na sebe, ali se svejedno sprijatelji s lokalnim svećenikom, ocem Benedettom (Bonacelli), a i odnos s prostitutkom Clarom (Placido) postaje sve manje profesionalan. U međuvremenu ga Pavel odluči angažirati za još jedan posao – u ovom slučaju izradu posebne puške za atentatorku po imenu Mathilde (Reuten).
Amerikanac bi mogao poslužiti ne samo kao primjer Clooneyevih komercijalnih nedostataka, nego i kao ilustracija za njihovo objašnjenje. Zvijezda Hitne službe se tako pri izboru projekata više vodi igrom "za raju" odnosno kritičarske art-snobove, zanemarujući "taktiku", odnosno nastupe u turbo-komercijalnim blockbusterima. Amerikanac tako, usprkos toga što se reklamira kao triler, predstavlja antitezu svega što se pod time podrazumijeva u današnjem Hollywoodu, odnosno žanrovski je daleko bliži psihološkoj drami ili, ako netko želi biti zloban, putopisu. Anton Corbijn, nekadašnji rock-fotograf koji je s filmom Control prešaltao na filmsku režiju, film je napunio dugim kadrovima živopisnih talijanskih krajolika, uskih srednjovjekovnih uličica i dražesnih kafića i restorana gdje protagonist provodi duge sate razmišljajući o tome što ga čeka. Takvo razmišljanje, s druge strane, neće trebati gledateljima jer Amerikanac po svim svojim elementima zapleta i klišejima – profesionalni ubojica koji planira posljednji zadatak, moralno iskupljenje, prostitutka zlatnog srca, izdaja od strane nalogodavaca – čak i manje iskusnim gledateljima ne ostavlja mnogo nedoumica o tome kako će sve završiti, a kada se završni čin konačno dogodi, doimat će se isforsiranim i antikatartičkim.
Clooney, kojemu nitko ne spori glumački talent, svoj lik sve do pred sam kraj glumi poput robota i teško je shvatiti zašto bi ičime – osim time što izgleda kao Clooney – mogao izazvati nečije simpatije. S druge strane, ostatak glumačke ekipe ima daleko zahvalniji zadatak – poput Violante Placido (kćeri Michelea, zvijezde TV-serije Hobotnica) koja odbacivanjem odjeće upotpunjuje prikaz prirodnih ljepota svoje domovine ili Thekle Reuten kao ubojice koja se doima ovisna o svom poslu.
Clooney, koji je veliki zaljubljenik u Italiju, je u intervjuima tvrdio kako je jedan od motiva za snimanje ovog filma bilo nastojanje da se korištenjem autentičnih lokacija i korištenjem lokalnih resursa pomognu oblasti Središnje Italije pogođene nedavnim katastrofalnim potresom. U pitanju je hvalevrijedna inicijativa te se može pretpostaviti da je snimanje Amerikanca Clooneyu i družini predstavljalo zadovoljstvo. Stoga je šteta što će, izmučeni razvučenošću ovog ostvarenja, vrlo malo tog zadovoljstva osjetiti gledatelji.
OCJENA: 4/10