Foto: Viasat/Lucky You
U nedjelju 1. prosinca od 21:00 na programu Viasat History premijerno pogledajte dokumentarni film Tamnoputi faraoni. Otkrijte priču u zaboravljenoj civilizaciji koja je nakratko zavladala Egiptom. Tisućama godina ranije, od današnjeg sjevernog Sudana do južnog Egipta, kraljevstvo Kuš osvojilo je Egipat te uspostavilo 25. dinastiju koja je vladala njime gotovo cijelo stoljeće. Tko su bili ti afrički kraljevi, kakav su utjecaj imali na Egipat i zašto su nestali bez traga? Na sva ta pitanja odgovaramo u ovom članku.
Kraljevstvo Kuš otkrili su krajem 19. stoljeća francuski istraživači Frédéric Cailliaud i Louis Linant. Putujući duž Nila, naišli su na tisućljetne ruševine, uključujući piramide koje su bile drukčije od onih na koje smo navikli. Zatim je 1862. drugi tim istraživača pronašao ruševine grada gdje su otkrili granitni kamen s uklesanim hijeroglifima – takozvanu stelu koja je sve promijenila. Prema natpisima na stijeni, Kušiti su osvojili Egipat u 8. stoljeću prije Krista. Ovo otkriće izazvalo je senzaciju diljem svijeta i djelomično inspiriralo Verdijevu operu Aida u kojoj faraon otima kušitsku princezu dok dvije strane vode rat za kontrolu nad Egiptom.
Kušitske osvajače predvodio je kralj Pij – odlučan da uspostavi red u zemlji rastrganoj kaosom i anarhijom. No, s obzirom na svoju tamnu boju kože, morao je steći potporu svih Egipćana pa je odlučio učiniti njihovu religiju i običaje strožima. Kušiti su željeli djelovati više egipatski od samih Egipćana. Taj ortodoksni pristup ostavio je trajan ožiljak u egipatskoj kulturi.
Utjecaj 25. dinastije vidljiv je i u arhitekturi. Teba, glavni grad starog Egipta, bila je dom svetog mjesta – hrama u Karnaku, kojeg su kušitski faraoni željeli pretvoriti u svoje uporište moći jer su smatrali da njihova religija potječe upravo od tamo. Pijev sin Taharqa je podigao kolonadu u Karnaku ispred hrama Ramzesa II., kako bi svoje ime povezao s legendarnim faraonom, ali i kako bi ga donekle zasjenio budući da kolonada gotovo u potpunosti zaklanja građevinu iz Ramzesova doba.
Vladavina Kušita nije trajala dugo u povijesnim razmjerima – otprilike 91 godinu. Godine 671. pr. Kr., Asirci su napali Donji Egipat te zarobili i deportirali članove Taharqine obitelji u Asiriju. Nakon Taharqine smrti, njegov nasljednik i nećak, Tantamani, pokušao je posljednji put vratiti Egipat od lokalnih vladara koje su podržavali Asirci. Iako je nakratko povratio dijelove Egipta, poražen od Asiraca, bio je prisiljen povući se u Nubiju. Njegov poraz označio je kraj kušitske vlasti nad Egiptom. Godine 656. pr. Kr., saiski kralj Psamtik I., uz potporu Asiraca, čvrsto je uspostavio 26. dinastiju i vratio Egipat pod domaću vlast.
Ipak, Kušiti nisu potpuno izbrisani iz povijesti. Zapisi o 25. dinastiji sačuvani su u arhivima, a 2003. godine u Kermi u Sudanu, otkriveno je sedam statua kušitskih kraljeva. Premda su tek nedavno prenesene u Louvre, njihova je rekonstrukcija odmah započela kako bi se otkrile nove tajne o civilizaciji koja je vladala Egiptom gotovo 2800 godina prije nego što je izumrla i pala u zaborav. Rekonstrukcija ovih spomenika mogla bi otkriti nove povijesne veze između subsaharske Afrike i mediteranskog svijeta te prepisati skrivenu povijest Kušita.