Foto: Viasat/BBC Studios
Ono što je nekoć bilo zamislivo samo u znanstveno-fantastičnim filmovima sada je stvarnost: satelitima možemo iz svemira uočiti i najsitnije pojedinosti. Možemo vidjeti mladunče pingvina kako čini prve korake, obitelj slonova koja se bori preživjeti usred suše i čovjeka koji u velikom gradu hrani tisuće papiga. Ali naš nam planet može pokazati i svoju mračniju stranu: ledenjake koji ubrzano nestaju, požare koji gutaju šume i naš svijet koji se mijenja alarmantnom brzinom.
Četverodijelna dokumentarna serija Zemlja iz Svemira, koju će Viasat Nature premijerno prikazati od 9. siječnja u 20:00 sati, predstavlja najnovija otkrića te zapanjujuće boje i šare, i to u pomoć koordiniranih snimki sa satelita kojima upravlja 20 svjetskih svemirskih agencija i nekoliko privatnih tvrtki, a prikazuju posve novu stranu našeg planeta koji se tako brzo mijenja, od Japana do Bocvane.
Zahvaljujući tisućama satelita koji kruže oko Zemlje možemo proučavati inače nedostupne predjele poput Arktika. Ondje žive carski pingvini, čija je kolonija okružena smeđim mrljama jasno vidljivima iz svemira. Da, pogodili ste: to su tragovi izmeta. Jedna kolonija s 10.000 pingvina, u kojoj se samo mjesec dana ranije izleglo mnoštvo mladunčadi, konzumira puno ribe i krilova, a pingvini nemaju izdvojene nužnike: nuždu obavljaju ondje gdje žive. Sve oko njih zaleđeno je zbog temperatura daleko ispod nule, pa su prisiljeni jesti snijeg.
Međutim, onečišćeni snijeg nije baš zdrav, pa prva migracija malenih pingvina uključuje probijanje kroz izmet kako bi pronašli svježi snijeg kojim će se hraniti. S njima idu i njihovi roditelji, koji za sobom ostavljaju smeđe tragove vidljive iz svemira. Dakle, želimo li odozgo pronaći kolonije carskih pingvina, moramo potražiti tragove izmeta koje ostavljaju za sobom. Riječ je o vrlo korisnoj metodi, budući da je u posljednje vrijeme otkriveno 26 novih kolonija pingvina upravo zahvaljujući toj – srećom bezmirisnoj – potrazi odozgo.
Sateliti nam mogu pomoći da uočimo i druge fenomene koji oduzimaju dah. Na primjer, vezu između dva udaljena kontinenta koja pomaže milijunima životinja. U sjevernoj Africi vjetar podiže prašinu bogatu mineralima s isušenog dna nekadašnjih jezera. Taj golemi oblak prašine, širok stotinama kilometara, prelazi Atlantski ocean i spušta se iznad Srednje i Južne Amerike, gdje uz pomoć kišnih oblaka pada na tlo u obliku kišnih kapi bogatih mineralima, pa tako gnoji zemlju i stvara povoljno okruženje za više vrsta nego bilo gdje drugdje na Zemlji. Znanstvenici su koristeći satelite izračunali da to putovanje dugo 3000 km svake godine prijeđe više od 27 milijuna tona pustinjske prašine.
Pogled odozgo otkrio nam je i zanimljivu pojavu iznad džungle u Kongu. Deseci staza vode do jedne točke u prašumi. Te su staze probile najveće kongoanske životinje, šumski slonovi, koji migriraju stotinama kilometara kako bi došli do tog mjesta, koje lokalno stanovništvo naziva Selo slonova. Šumski slonovi obično žive u malenim obiteljskim skupinama, no Selo slonova okuplja ih i do 150 dnevno budući da svojom prehranom lišćem i plodovima ne dobivaju neke od vitalnih minerala koje mogu dobiti upravo ondje. Ispod površine nalaze se natrij, kalij i kalcij, koje životinje iskopavaju svojim kljovama, usisavaju surlama i ispuhuju u okolnu vodu, koju zatim piju. To se događa već stoljećima, a dovelo je do stvaranja 500 metara duge čistine pune rupa usred džungle. A to je ujedno i okupljalište gdje se slonovi mogu družiti i uspostaviti doživotne veze.
Svijet je prepun mjesta do kojih je nemoguće doći po površini te nudi niz fenomena na kopnu i vodi koji se mogu vidjeti samo odozgo. Zemlja iz Svemira otkriva ih sve – na programu Viasat Nature.