Bukurešt ranih 1970-ih, na vrhuncu komunizma. Ana je potištena. Njezin dečko Sorin i njegova obitelj dobili su dopuštenje za odlazak u inozemstvo, čime je prekinuta njihova srednjoškolska romansa. Anina najbolja prijateljica preklinje našu junakinju da prestane tugovati i dođe na tulum iste večeri. Na tulum dolazi i Sorin. Iako joj majka to zabranjuje, Ana se iskrada i pridružuje prijateljima. Piju, puše, plešu uz glazbu koja dopire s valova Radija Slobodna Europa. Voditelju radijske emisije Metronom razdragana mladež sastavlja pismo u kojem navode tko je tko od zapadnjačkih glazbenih zvijezda 1970-ih kojima se oni dive. Sorin se dobrovoljno javlja da pismo prokrijumčari iz zemlje. U stan iznenada provaljuju pripadnici Securitate, Ceaușescuove tajne službe, a zabavna noć, za Anu i njezine prijatelje, pretvara se u noćnu moru.
Uz jednu totalitarnu državu koja trenutno vodi rat, kao i neke druge zemlje i vođe (i to ne samo u blizini Rusije) koji koketiraju s totalitarizmom, Metronom Alexandrua Belca pravi je podsjetnik na to što život pod takvim režimom podrazumijeva, posebno za mlađu generaciju koja želi, na gnušanje moćnika, slobodu izražavanja i kretanja.
Vremenski smještena prije točno pola stoljeća, na propast osuđena ljubavna priča Ane i Sorina pozadina je prodorna pogleda na zlokobne taktike takvih režima i način na koji potonji, u svojim građanima, guše svaku ideju napretka. Upravo je zastrašujuće gledati kako časnik Securitate (briljantni Vlad Ivanov; '4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana') polako, ali sigurno lomi prkosnu Anu, dok se hrabra tinejdžerica, beznadno zaljubljena i odana svojim prijateljima, pretvara u vosak u rukama muškarca bez grižnje savjesti.
Belcove pažljive kompozicije plijene uskim okvirom i mekanim svjetlom, besprijekorno vizualno tako dočaravajući doba kojim se film bavi. Polagani ritam, čak i u naizgled blaženim scenama djece koja plešu i dobro se zabavljaju, posjeduje kvalitetu slutnje koja signalizira ono što se sprema. Prikaz Ane i njezinih roditelja zajedno, ali razdvojenih unutar kadra, autorski je signal taktike državnog aparata da separira ljude. Belc koristi sve što mu je na raspolaganju kada je riječ o vizualnom jeziku, uključujući vrhunsku scenografiju Bogdana Ionescua, ne bi li uspostavio atmosferu potlačenosti čak i u trenucima kada se film čini kao ništa više od priče o prekinutoj romansi.
Debitantica Mara Bugarin, pojavljujući se u gotovo svakoj sceni filma, srce je i duša Metronoma. Zajedno s redateljem Alexandruom Belcom, Bugarin stvara i više nego pamtljiv prikaz života u totalitarističkom društvu. Aktualni događaji pokazuju da 50 godina u pojedinim, nama bliskim područjima svijeta, nisu urodili iskorakom ka boljem, slobodnijem životu… zbog čega je itekako važno da nas filmovi poput Metronoma podsjećaju na našu recentnu prošlost.
Rumunjski instant klasik nagrađen za najbolju režiju na Filmskom festivalu u Cannesu, a u našim ga kinima možete pogledati od 27. travnja ove godine kada kreće s kino-distribucijom.