Dobitnik Srca Sarajeva za najbolji dokumentarni film, Muzej revolucije Srđana Keče, nastao u produkciji zagrebačkog Restarta, s četvrtkom, 22. rujna kreće u distribuciju po kinima diljem zemlje.
Prije više od pola stoljeća jedan od najavangardnijih i najcjenjenijih jugoslavenskih arhitekata Vjenceslav Richter predložio je odvažnu viziju za izgradnju budućeg muzeja posvećenog povijesti socijalističke revolucije čija bi svrha postojanja bila „čuvanje istine o nama“. Međutim, plan nikad nije otišao dalje od izgradnje podruma, a zapušteni prostor danas priča sasvim drugačiju priču od one zamišljene. Šezdeset godina od rađanja arhitektonske vizije, danas u tom prostoru, mračnom i vlažnom podrumu, žive ljudi s margine društva, izopćenici i gubitnici postjugoslavenske tranzicije.
Autora Srđana Keču, koji je film režirao, snimio te napisao scenarij, u podrum Muzeja revolucije, nije vraćala prošlost prostora, već upravo sadašnjost ljudi koji u njemu žive. Film se tako fokusira na romsku djevojčicu koja s majkom preživljava čisteći prozore automobila na beogradskim križanjima i njezinu blisku prijateljicu, staricu susjedu u “podrumu revolucije“. Na rubu grada koji se transformira, tri žene nalaze utočište jedna u drugoj dok na ostacima jednog utopijskog projekta nastaje jedno neobično prijateljstvo.
Nakon kinopremijere u četvrtak, 22. rujna održat će se razgovor u kojem će sudjelovati arhitekt Maroje Mrduljaš i bivši beskućnik i osnivač humanitarne organizacije Fajter Mile Mrvalj, a redatelj Srđan Keča pridružit će se online. Razgovor će moderirati filmska i likovna kritičarka Jelena Pašić.
U sklopu kinopremijere održati će se humanitarna akcija u suradnji s udrugom Fajter koja svojim aktivnim radom djeluje na poboljšanju života i društvenog položaja beskućnika u Hrvatskoj, a s kupljenom ulaznicom gledatelji će moći i besplatno posjetiti Zbirku Richter (Vrhovec 38, Zagreb) gdje se nalaze park skulptura i obiteljska vila arhitekta Vjenceslava Richtera s izložbenim prostorom u kojem se do 15. 10. održava izložba Točke pritiska Tine Gverović i Siniše Ilića.